02 Studeni 2011
U subotu se Sonja vratila s izvidnice puna dobrih vijesti: Poštak prekriven snijegom i maglom, mjestimice ledom. Prognoza za nedjelju blago rečeno očajna - kiše više no što bi bilo podnošljivo za jedan školski izlet.
Nije nam preostalo ništa već za misao vodilju odabrati onu da je važno jako željeti....i krenuti. I tako su 43 Mosoraša krenuli na Poštak - treći izlet jesenske planinarske škole.
Put nas je vodio preko Drniša i Knina do željezničke postaje Zrmanja u mjestu Otrić. Markirana staza kreće odmah po prelasku pruge. Najprije kroz šumu, a potom preko livada ujednačenim ritmom dolazimo do skupine monolitnog kamenja po kojoj je Poštak prepoznatljiv u planinarskim vodičima.
Kratka pauza i krećemo dalje prema vrhu, svi pomalo u strahu od plavog neba bez ijednog kisnog oblaka. Nakon kratkog uspona ulazimo u oblak magle izlaskom iz kojeg nas dočekuje padina okovana snijegom i ledom. Polako, ali sigurno penjemo se prema vrhu.
Valjda smo dovoljno jako željeli jer pogled s vrha bio je bajka. Ona najljepša - zimska.
Kao da smo iz zime u jesen ušli kroz proljeće, silazak smo prepolovili pauzom na sunčanoj travnatoj padini.
Nije nedostajalo smijeha i zadovoljstva. Ni školarcima koji su dobili ime svog prvog ispenjanog vrha. Ni nama ostalima koji smo uživali u još jednom lijepom izletu.
Do podnožja smo došli dovoljno rano da obiđemo i izvor Zrmanje u blizini. Iako nije doba godine kad je rijeka bogata vodom, bilo je lijepo nakon planine prošetati i doživjeti Zrmanju u bojama jeseni.
Zdravica u Drnišu i povratak u Split. U nevjerici koji lijepi dan je iza nas.
Tekst: Meri Prar
Fotografije: Ana Buklijaš, Mare Martinić, Meri Prar, Pero Gabelić i Vana Vrsalović