13 Studeni 2014
Pozivamo Vas da nam se u nedjelju 30. studenog o.g. pridružite na izletu kanjonom rijeke Krke od Bogatića preko Oziđane pećine i Roškog slapa do Stinice.
Dinamički plan izleta:
07:15h okupljanje na Sukoišanskoj
07.30h polazak prema Drnišu
08.30h dolazak u Drniš – pauza za kavu
09.15h polazak autobusom do sela Bogatić
10.00h polazak prema Oziđanoj pećini
Ova predivna šetnja započinje kod Oziđane pećine, mjesta od izuzetne prirodne, kulturološke i povijesne vrijednosti. Arheološka istraživanja potvrdila su u pećini nazočnost svih neolitičkih kultura jadranskoga prostora (impresso, danilske i hvarske kulture), zatim eneolitičkih, te ranoga i srednjega brončanog doba. Ljudska prisutnost u pećini bila je neprekidna od 5000 prije Krista do 1500 prije Krista.
Staza se zatim spušta do Roškog slapa, prostranog slapišta ukupnog pada 25,5 m, kojeg čine glavni slap visok 15 m i mnoštvo rukavaca ili kaskada (u narodu poznatih pod nazivom Ogrlice) i sedrenih otoka. Najveći dio Roškog slapa je nedirnuta i neprohodna divljina, nedostupna čovjeku. Smješten oko 36 km nizvodno od izvora rijeke Krke ime je dobio po gradini Rog koja se nalazila na desnoj obali Krke.
Uz Roški slap nalaze se vodenice (mlinice) koje predstavljaju specifično svjedočanstvo tradicijskog života i privređivanja do 1. pol. 20. st. s kontinuitetom baštinjenim iz starijih razdoblja. Dobar dio vodenica je obnovljen pa služe prezentaciji starih zanata i života mlinara i ugostiteljstvu.
Dijelom staza prolazi i kroz tipično močvarno stanište na kojem će biti organizirani programi promatranja ptica što će doprinijeti zaštiti staništa, biološke raznolikosti i ugroženih močvarnih ptica u jesenskoj i proljetnoj migraciji. Riječ je o jednom od najvrjednijih ornitoloških područja Europe po brojnosti vrsta u vrijeme migracije.
Sa staze se zatim pruža pogled na 500 m dug tjesnac Među gredama, najatraktivniji tjesnac u kanjonu rijeke Krke. Na lijevoj obali rijeke nalazi se zavjetna kapelica posvećena sv. Nikoli – zaštitniku pomoraca. Na istoj obali, na izlazu iz kanjona, smještena je špilja Šuplja greda (Šuplja stina), koja je postala najatraktivniji i najneobičniji vidikovac na rijeci Krki, s kojeg se pogled pruža nizvodno do otoka Visovca i Visovačkog jezera, uzvodno do Roškog slapa, ali i na ostatke utvrde Kamičak.
Starohrvatska utvrda Kamičak nalazi se na nepristupačnoj kosi na lijevoj obali Krke. Sagrađena je u 14. st. od plemićke obitelji Nelipići, gospodara Knina, Drniša, Cetine i čitave Zagore. Prvi put se spominje 1345. godine u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika (Ljudevita) I. Anžuvinskog, kojom on potvrđuje nasljedno vlasništvo Ivanu Nelipiću. Godine 1522. Kamičak je pao u ruke Turaka, koji su ga, prema navodu nepoznatog kroničara iz 18. stoljeća, srušili 1523. godine.
Staza potom dijelom prolazi stoljetnom šumom hrasta medunca i bijelog graba, najočuvanijom šumom takve vrste u Hrvatskoj, što će doprinijeti njezinom očuvanju i osmišljavanju programa njege i zaštite od štetnika. Šuma se prostire na površini od osam hektara. Stabla hrasta medunca u njoj stara su od 150 do 200 godina. Na području staze u šumi hrasta medunca nalazi se i zapušteni objekt Lugareva kuća koji će se obnoviti za prirodoslovnu zbirku s tematikom biološke raznolikosti i zaštite šuma.
Ova šetnja završava na Stinicama kraj Visovačkog jezera, proširenom dijelu toka rijeke Krke, od tjesnaca Među gredama do Skradinskog buka. Posjetitelji staze mogu uživati u predivnom pogledu na otok Visovac, jednom od važnih prirodnih i kulturnih vrijednosti Republike Hrvatske, na kojem se od 1445. godine nalazi franjevački samostan u florističko-hortikulturalno krajobraznom spomeniku. Otok Visovac smješten je gotovo na sredini jezera, na nadmorskoj visini od 46 m, ukupne površine 14 000 m², a najviša visina svega je 1,3 m iznad razine vode.
Od davnina otok je oaza mira, a franjevački samostan i crkva tvrđava molitve, duhovnosti, vjere, hrvatske kulture i nacionalnog identiteta. Zbog stoljetnog štovanja Majke Božje, Visovac se naziva i Gospinim otokom.
14.00h polazak autobusom prema Miljevcima na novouređenu stazu Ključica
Ključica je najveća i najočuvanija srednjovjekovna utvrda na prostoru Nacionalnog parka „Krka". Podigli su je hrvatski plemenitaši Nelipići u 13. stoljeću nad kanjonom rijeke Čikole kako bi zaštitili svoje posjede od suparničke plemenitaške obitelji Šubića.
Zbog svog strateškog položaja Ključica je često bila uzrokom sukoba njezinih gospodara Šibenčana. 1546. godine zauzimaju je Turci koji njome vladaju do 1648. godine kada su konačno istjerani.
Od tada je Ključica napuštena i više se nikada u njoj nije živjelo.
15.30 polazak autobusom prema Drnišu (stanka za pivo, sok, kavu )
18.00 dolazak u Split
Prijave za izlet uz uplatu: u prostorijama Društva, Sinovčićeva 2, utorkom i srijedom od 19 do 21h
Težina ture: K1 – T1 ( ovisno o vremenu, povremeno T2 )
Prehrana: prehrana je u vlastitom aranžmanu
Prijevoz: autobusom
Potrebna oprema: izletnička - prilagođena vremenskoj prognozi, baterijska lampa, planinarska iskaznica, hrana i piće
Informacije: u prostorijama Društva, na tel.021/394-365
Vodič: Boris Tolić 098/488-810
Prednost kod popune autobusa imaju ranije prijavljeni s cjelovitom uplatom izleta. Uplatu je potrebno izvršiti do 5 dana prije izleta. U slučaju odustajanja 5 ili manje dana prije datuma izleta, uplaćeni novac se vraća jedino uz pronađenu zamjenu. Prisutni na izletu sudjeluju na vlastitu odgovornost i dužni su pridržavati se uputa vodiča. Vodič zadržava pravo izmjena i dopuna u programu izleta ovisno o okolnostima.
Kondicijska zahtjevnost:
K1 - lagano (visinska razlika manja od 500 m)
K2 - srednje teško (visinska razlika od 500 do 1000 m)
K3 - teško (visinska razlika od 1000 do 1300 m)
K4 - vrlo teško (visinska razlika veća od 1300 m)
Tehnička zahtjevnost :
T1 - nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
T2 - srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za lagano penjanje)
T3 - zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala - via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
T4 - vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)