Kanin - Renejevo brezno 1. dio

10 Studeni 2014

Kanin je planinska skupina u Julijskim Alpama na slovensko - talijanskoj granici. Visoki Kanin, vrh, doseže 2587 metara visine. Iako je planina predivna, nije popularno odredište planinara koji radije biraju zvučnija planinska imena kao što su Triglav, Jalovec i Mangart koji su u neposrednoj blizini.

Kanin je nešto poznatiji po skijalištu, koje, nažalost sa slovenske strane već godinama nije u funkciji zbog kvara na žičari.

Ipak, Kanin ima svoju vjernu klijentelu. Speleologe.

Dapače, ta planina je speleolozima sveto tlo. Jer malo je na svijetu mjesta s toliko jama. Na Kaninu se nalazi 7 objekata dubljih od 1000 metara. Najdublja je Čehi 2 s 1501 m. Na njemu se nalaze i 2 sustava od preko 25 km kanala. Jama čije su dubine između 500 i 1000 metara ima 30. Nekima s tog popisa nedostaju tek metri da pređu u viši popis. Objekata do 500 metara dubine je bezbroj. Na Kaninu se nalazi i Vrtiglavica, najveća vertikala na svijetu duga 643 metara. Na Kaninu je i najveća podzemna transverzala na svijetu - jama BC4 - Mala Boka, duboka 1319 metara. Dakle, uđete u jamu na vrhu planine i izađete na njenom dnu, u samom Bovecu...

Iznenada, Kate i ja dobivamo poziv da se pridružimo istraživanju Reneovog brezna. Kao grom iz vedra neba zatekla nas je činjenica da za 2 dana moramo biti u Bovecu odakle kreće ekipa. Reneovo brezno ima 1250 m i završava se velikim sifonskim jezerom. Plan ekipe je ronjenje u sifonu i potrebno im je ljudi za transport teške opreme.

Idemo. Započinje panično spremanje jer se treba pripremiti za petodnevnu ekspediciju i višednevni boravak u podzemlju. Oprema, hrana, baterije i još mnogo toga s popisa potrebnih stvari nije ni približno spremno za upotrebu. A najgore je što mjesta za komod nema, sve treba stati u jedan rusak - ova jama je jedna od najnedostupnijih na Kaninu i potrebno je 4 sata dobrog hoda i 1200 m uspona do njenog ulaza. Reduciraju se mnoge stvari i na kraju rusaci imaju nešto više od 30 kilograma. Spremni smo.

Put nas vodi preko Kopera gdje kupimo Roka. Rok je jedan od idejnih vođa ove akcije i konačno saznajemo detalje. Kaže da već tri godine planiraju zaron, ali bezuspješno jer vremenske prilike nisu dopustile akciju. Inače, jamarenje u dubokim kaninskim jamama može biti vrlo opasno što su i potvrdile tragične nesreće kroz povijest istraživanja. Kiše, topljenje snijega, nepredvidljive vremenske prognoze, stvaraju vodopade i bujice vode pod zemljom koje mogu u potpunosti zatvoriti kanale.

A na površini vreba druga opasnost - dovoljna je i jedna magla da se čovjek izgubi u moru vrtača, škrapa i jama surovog kaninskog krša. Ipak, danas kreće akcija jer vremenski uvjeti već dugo nisu bili ovako povoljni. Malo oborina kroz cijeli mjesec, od čega nešto snijega za ugođaj prije nekoliko dana i najava sunca kroz cijeli slijedeći tjedan obećavaju suho podzemlje.

A, dio ekipe je već na jami. Jučer su sretnici otišli do ulaza helikopterom i krenuli na preopremanje starih užeta u jami i djelomični transport ronilačke opreme. A oprema je prebačena do ulaza tjedan ranije kao dio kondicijske pripreme članova njihovih specijalnih policijskih postrojbi. Sve je u službi dobrog jamarenja! Mi se nalazimo s drugim dijelom ekipe u Bovecu. Upoznajem se i sa našom ulogom u cijeloj priči.

Više je tu ekipa. Oni što su pošli s helikopterom su ekipa za penjanje visokih kamina na dnu jame i dio preopremačke ekipe koja izlazi ubrzo vani nakon posla. Mi smo dio ekipe koji transportira ronilačku opremu s time da je jedan dio istog tima već u jami i čekat će nas na bivku 2. Postoji još i ekipa koja će doći zadnji dan istraživanja na pola dubine  jame da pomogne izvući ronilačku opremu vani.

Eto, sad kad smo saznali sve o akciji, možemo krenuti. Ispijamo zadnji gutljaj kave, raspoređujemo se po autima i krećemo koji kilometar makadamom do početka planinarske staze koja ide prema Visokom Kaninu... 

Tekst i fotografije: Marin Glušević