Vrući Kozjak na kvadrat

14 Listopad 2014

Nedavno su naši alpinisti dvaput obilazili Kozjak. Ta oko 200 m visoka stijenska barijera koja omeđuje Kaštelanski zaljev od samih je početaka alpinizma u našim krajevima privlačila brojne alpiniste iz Splita i okolice. Tako je privukla i nas. Pogotovo zbog činjenice da se u stijenu može otići na pola dana.

Tako smo 7.9. Leo, Igor i ja pošli ispenjati smjer 8. Mart (III-IV, 120m). Smjer se nalazi u dijelu Kozjaka kod vrha sv.Jure. Krenuli smo ujutro nakon ugodne kavice i parkirali Igorov golf na okuci gdje počinje gornji makadam.

Nakon pristupa od oko 45 minuta i to 30 minuta po makadamu i ostalih 15 min po pogoreloj šumi, polu siparu i ostalim čudima stižemo do stijene. Smjer smo lako pronašli te ubrzo krenuli u stinu.

Ja sam vodila prvu dužinu koja je neka prečnica u desno i dugačka je oko 40 m. Iza mene prvo dolazi Leo, pa Igor u gojzama. Drugu dužinu vodio je Leo. Poluprečka u livo i malo gore i već smo svi na sidrištu na travnatoj polici.

Sunce neumorno tuče i temperatura se diže pa bižimo što prije van. Igor postavlja treću dužinu i ubrzo smo na vrhu. Sve dužine bismo ocijenili s nekom IV-kom; na mjestima malko tvrđom.

Smjer nije previše krušljiv. Zabijali smo klinove, nalazili stare i dobro se zabavili. Nakon 1-satnog spusta smo opet kod auta. Odlazimo na pivicu i još dok sunce nije zašlo već smo svi u svojim kućama.

Drugi posjet Kozjaku napravile smo Ane i ja na praznik 8.10.  Večer prije sjedile smo uru vrimena na pivi i nismo se znale dogovoriti šta bi penjale. Sve nam se činilo da će biti na suncu i da će nam biti vruće. Zato smo izabrale smjer na suncu kako bi se primjereno uskuvale. Ujutro se nalazimo u 8 uri i auto ovaj put ostavljamo na drugom mjestu. Možda je pristup lakši i kraći. I stvarno za 45 minuta. A ne, pa to je isto! Ali ovaj smjer, Smjer po jaruzi (II-III, 120m) je malo dalje, prema tome pravo smo izabrale. Bravo, nas dvi! Smjer se lako nalazi a ulaz u smjer čuva zmaj iz obližnje špilje. Zmaja pozdravljamo i ulazimo u smjer.

U prvoj dužini ja malo skrećem u desno i povlačim laganu varijantu. Jedan dio je kuršljiv ali prolazim. Zabijam dva klina i radim sidrište. Ane uskoro dolazi i pušta mene da vodim i drugu dužinu.

Početak je odvratno krušljiv no nakon što nalazim stari klin stina postaje lipa i kompaktana. Još jedan klin i uskoro sam na sidrištu na drvetu. Ane je uspila izbit sve moje zabijene klinove. Bravo!

Ulazi u treću dužinu i sad ona meni zabija klinove. Zvoni i odzvanja sve naokolo. Nakon što je napravila sidrište krećem hrabro u treću dužinu. Hrabro zato što sam jedan klin izbijala punih 5-10 minuta.  Eto nas na vrhu. Jedemo jabuke i srčemo vodicu.

Lipo smo uskuvale. Smjer je u donjem dijelu krušljiv a u gornjem lip i kompaktan. Većina je III, no rekla bih da ima koji detaljčić IV-; no sve u svemu lipo za razgibavanje.

Nailazimo na Damirov silaz i eto nas za 40 min kod auta. Dan smo začinile s kupanjem na Kašjunima i čišćenjem šipka na plaži.  

Eto, tako smo mi sad u jesen udrili po Kozjaku. Klinovi su odzvanjali: "Kozjače, vidimo se uskoro". 

Tekst i fotografije: Tea Čalogović