po jutru se dan poznaje, kažu..kako ljeto nije ni iza kantuna zašlo, a ormari se nisu još preslagivali, došli školarci spremni za jedan prohladan jesenski dan..a u prvom jutru jesenske planinarske škole bure ko u priči...

 

nije se dala bura, al nisu se dali ni školarci..s lakoćom su svladali greben iznad sitna gornjeg i krenuli put lugarnice...

 

mali voćni predah kod markovih staja..i nakon niti dva sata šetnje stiglo smrznuto društvo do tople kućice..sa spizom za vrijedne ruke koje su čistile heliodrom i naramkom drva za ugrijati sve one koji navrate taj dan..a sandra i marina upravo skuhale čaj..marenda..velino kratko predavanje o markacijama..i odluka da zbog jakog vjetra kunjevod zamijenimo za šetnju do giromettinog doma..na odlasku pozdravljamo prve motorne pile mosora i krećemo prema ljubljanu i našoj stazi za dom...

 

putem se pojavilo i sunce..dodalo malo zlatne boje onoj crvenoj, jesenskoj..konačno jedan tek prohladan jesenski dan...

 

u domu taman gotov ručak..i dnevni boravak pun gss-ovaca..gss-ovci na vježbu, školarci pored peći...još malo druženja...čaj i kava...kockica čokolade...i zajednička slika pred domom za kraj jednog novog početka...

 

nisu se umorili, kažu...nisu, doduše, umorni ni izgledali..

 

hvala sandri, metlicama goranu i sanji...i škegri što je vratio rukavicu...

 

nastavak slijedi - omiška dinara...

Tekst i fotografije: Meri Prar