28 Svibanj 2014
Jeste, najavljivali su paklene vrućine. I da, znali smo da su zmije izmilile vani. Naravno, bilo je primamljivih izleta na koja smo mogli ići. Ali isto nas sve to nije odvratilo od plana da krenemo u akciju i završimo čišćenje i markiranje staze od kontejnera preko Botajne prema Sv. Juri (Kozik).
Iz Sitno Gornjeg smo krenuli prema kontejneru i do tamo smo popili već pola vode, a dan je tek počeo. Naoružani škarama, pilama, bojom i pinelima, premazani kremama za sunčanje s najvećim faktorom i s obaveznom kapom na glavi, krenuli smo u beskonačno dugo čišćenje i markiranje. Podjelili se u dvije grupe, one s pinelima i crveno-bilom bojom, i osjećajem za fin i precizan rad i one manovalce, sa škarama i pilama za čišćenje staze.
Ali da ne bude sve u stilu rad, rad i samo rad, ovo markiranje je bilo i markiranje s aromom kadulje ,vriska i raznih trava. Brali smo kadulju i vrisak za čaj. Saznali smo tajne Mariove mame i njenog recepta za sok od kadulje. I marendali salamu i sir bez majoneze. Kažu da ne valja kad je vruće, ali meni je falila. Od slatkog programa, samo Jadro keksi. I bevanda s Grickom iz istog potića.
Red markiranja, red branja kadulje, red marendavanja. A kraj se nikako ne vidi. U stvari, vidi se, ali je toliko daleko da se pravimo da ga ne vidimo. Voda se počinje brojiti na gutljaje. Vanja je velikodušno izvadila svoju vodu i dijeli je svima.
Svaka pauza je u ležećem položaju, ali nema odustajanja. Ivani nije pomogla ni krema za sunčanje. Ipak je faktor 20 bio premali. U jednom trenutku Gricko razmišlja da li da prekinemo i završimo stazu drugi put, ali ne želimo. Idemo do kraja i želimo završiti cijelu stazu. Isto smo imali vremena da na koji trenutak zastanemo, pogledamo niz Mosor, malo lijevo pa malo desno, pa malo prema moru pa onda na drugu stranu. Pa ne znaš koja ti je strana ljepša. I bez obzira na umor, sretan si što si tu i osjećaš se onako, pravo, kako kažu Bosanci.
Sunce polako pada i mi dolazimo do našeg cilja, do raskršća sa stazom iz Dubrave preko Teple pole. Stazu od Dubrave do raskršća smo obnovili prije dva mjeseca. Vanja daje završni „touch“ i obnavlja slova za vrh Sveti Jure i planinarski dom. Napokon gotovi, spremamo škare, pinele i boju i spuštamo se niz Teplu polu, zadovoljni i umorni.
Samo da se zna, lijenost autora ovog teksta da se malo hvalimo svojim radom je razlog što se nije više pisalo o akcijama markacista. A bilo ih je dosta. U prijašnjim akcijama obnovljena je staza ispod Ljubljana prema domu. Također je obnovljena markacija na grebenskoj stazi od debelog Brda do Kunjevoda. I snimanje staza u gps radi nove karte Mosora je isto naš zadatak. Ante je snimio stazu iz Dugopolja preko nove kapelice Hrvatskih mučenika do Ljubljana.
Eto, mi smo vam ponudili, a na vama je samo da izaberete kojom ćete stazom krenuti.
p.s. prošli smo cijeli Mosor i nijednu zmiju nismo sreli, neće nas.
Tekst i fotografije: Sofija Nikolin