Još malo Čvrsnice

27 Veljača 2014

Kad se laž ponovi dovoljno puta postaje istinom. Valjda će ta sitna laž, TurnoSOM, jednom postati istinom ako se dovoljno puta spomene. Zato Turno-skijaška sekcija Mosora (TurnoSOM) ponavlja izlete i članke na našoj cijenjenoj stranici kako bi animirala čitateljstvo na ovaj fantastičan oblik zimskog planinarenja. 

A, tko kaže da nema snijega? Dva sata od Splita ima ga koliko ti srce želi. Naravno, na Čvrsnici. Čvrsnica, Čvrsnica pa Čvrsnica.

Pomalo zvuči kao mantra. Što se može, njena prostranstva su gotovo magična. Ni bezbroj pohoda nije dovoljno da se izgušta na toj planini. A sama tura je uobičajena, klasična. Nakon subotnjeg jamarenja, spavamo malo duže. Iz Splita krećemo iza 8 što će nam se nas kasnije stajati vrha. Vrijeme je promjenjljivo, nadamo se da ćemo imati sreće. Stižemo na Blidinje.

Planina je od polovine na više u oblacima. Nema veze, idemo protegnuti noge. Kako se uspinjemo preko Borićevca, oblaci kao da bježe od nas.

Kad smo prešli prvo sedlo, razvedrilo se. Sunce, malo vjetra i jedan rukav. Snijegom je sve zatrpano.

Odlučujemo se krenuti put Pločnog malo dužim putem. Uobičajeno je krenuti preko Mandaruše koja je najbliže vršnom grebenu, ali vrlo je lijepo pa želimo da hodanje što dulje traje. Podloga je tvrda ispod pet centimetara svježeg snijega. Idealno.

Zaobilaze se vrtače, priječe padine. Nadmorska visina lagano raste. Stižemo pod zadnju padinu ispod Pločnog. Stajemo nešto pregristi i staviti skije na leđa jer je postalo prestrmo za njih.

Dok jedemo gledamo bijeli oblak kako plazi s Vilinca i lagano nam se primiče. Nekoliko minuta iza toga taj isti oblak nas je progutao. Bijelo gore, bijelo golje, leprša snijeg. Jedva vidimo jedan drugoga na metar udaljenosti. Čekamo. Zabavljamo se skidajući krzna sa skija.

Nema proljepšanja. Vrijeme je odmaklo i nećemo na vrh. Idemo dolje u nadi da oblak nije progutao cijelu planinu. Ubijamo se nizbrdo. Nema sunca, sjena, kontura, padina, zapuha samo jednolična bjelina.

Nastojimo zavoj po zavoj pratiti tragove skija. Skrenemo li mogli bismo završiti u nekoj vrtači ili na strmoj padini. Dosta niže izlazimo iz oblaka. Snijeg pada cijelo vrijeme. Čim se poboljšala vidljivost počinju skijaški gušti. Snijeg je tvrd kao na stazi i omogućava opušteno i brzo skijanje. Dionice od ure hoda uzbrdo proskijavamo za par minuta. Za tren smo u šumi, pola sata od auta. Tu nestaje snijega pa stavljamo skije na rusake.

Još malo geganja nizbrdo i završava još jedna čvrsnička tura.

Tekst: Marin Glušević

Fotografije: Marin Glušević i Katja Milišić - Kate