07 Ožujak 2013
Evo još jedne fantastične turno ture! A često do izvrsnih destinacija dođe sasvim slučajno.
Neodlučni, u subotu krenemo put Blidinja. Cilj je šetnja na skijama, gdjegod – tu su i Vran i Čvrsnica, od nekuda ćemo se negdje već popeti. Usput pričamo o Vilincu, iz Risovca. Nije loša ideja.
Međutim, čim se otvorio pogled na Blidinje i Čvrsnicu zatrpanu snijegom, zabljesnuo je njen zapadni greben što se od ceste i ruba polja uzdiže do atraktivnog Jelinka i ide dalje u planinu. Nismo još išli tim putem!
Kočimo, parkiramo uz cestu i stavljamo skije na noge. Nakon svega nekoliko minuta hoda već smo na grebenu. Put je uzak jer su sjeverne i južne padine sve strmije i treba se držati samog brida. Tek ponegdje zasjecamo strane kako bismo zaobišli divovske strehe.
Uspon je sve strmiji i povremeno je potrebno i skinuti skije kako bi se prošla padina ili streha. I, konačno, Jelinak. Snažno puše i navlačimo na sebe sve što imamo – jakete, kacige, maske za lice, skijaške naočale... Raspravljamo hoćemo li dalje po tom vjetru. Idemo, još malo.
Potrebno se je spustiti kojih 200 m visine da bi se došlo na široke južne padine. Tamo je snijeg otpuhan do ledene podloge. Iako je ljepše skijati po mekome snijegu već zadovoljno trljamo ruke jer će skijanje nizbrdo biti pravo zadovoljstvo kad se uzme u obzir blaga padina, pokoja udolina, napuh i klanci prepuni snijega... Ali, prije toga treba glavu u pod i put gore.
Pri vrhu dolazimo do leda i krzna na skijama više se ne lijepe za podlogu. Skidamo skije i stavljamo dereze. Još pola sata uspona i stižemo na neki vrh u blizini Mandaruše. Otvara se predivan pogled sa ruba litice – na Blidinje, Vran, sjeverne padine i stijene, Vilinac i dalje daleko u Bosnu. Kratko ostajemo i bježimo nizbrdo jer je vjetar nepodnošljiv. Kad smo došli do skija počinju još veći gušti – ujednačeno tvrd snijeg, kao na stazi, dozvoljava nam sa skijamo kako nas je volja. Skije slušaju svaki pokret pa uživamo nizbrdo. Cijela južna padina je naša! Koja dobra tura!
Na kraju priče, kakav bi to bio izlet na Čvrsnicu bez odlaska u Hajdučke vrleti na Kosaču i puru s lučinicom... Put nazad ćakulam s Katom – mogli bismo nagodinu oformiti turnoskijašku sekciju u našem društvu!
Tekst i fotografije: Marin Glušević