Kanjonom Badnjevice

27 Rujan 2012

Za kanjon Badnjevice prvi sam put čula na Danima dalmatinskih planinara koje su 2011. godine organizirali HPD "Imotski". Kanjon se nalazi na sjeverozapadnom rubu Imotske krajine, uz samo granicu sa susjednom Bosnom i Hercegovinom i spaja Ričice i Prolažac. Kroz kanjon protječe rijeka Suvaja.

Autobus nas je dovezao do Zelenog jezera, akumulacije koje napajaju rječice Ričica i Vrbica, gdje nas je dočekao domaćin Veljko i njegova mala družina. Obzirom da je pred nama bio vrući dan, nakon pozdravljanja krenuli smo u obilazak kanjona.

Birali smo stranu koja je bila u sjeni, tako da smo do Prološca došli lijevom stranom kanjona.

Nakon kratke pauze slijedilo je prelaženje korita rijeke i dolazak na drugu stranu, te uspon do utvrde podignute u vrijeme Rimljana sa koje se pružao pogled na cijeli kanjon. Kratko smo se zadržali, razgledali utvrdu pa se uputili prema mjestu sa  kojeg smo započeli obilazak.

Malo spuštanja po strmoj padini, prelazak drvenog mosta i eto nas na livadi, u debeloj hladovini.

Vrijeme je za odmor i okrijepu. Naši domaćini su nam pripremili iznenađenje u obliku domaćih kolača i hladnog pića, koje nam je itekako trebalo nakon ture po pravom ljetnom vremenu. Nakon što smo se odmorili, odlazimo autobusom do Crvenog jezera te započinjemo šetnju prema Modrom jezeru.

Staza vodi uz sami rub jezera tako da pogled duž cijelog obilaska veličanstven. Veljko nam je putem pričao i legende vezane uz nastanak jezera.

Pred zalazak sunca stižemo na tvrđavu Topanu u Imotskom. Tvrđava se smjestila uz obronke Modrog jezera, a nastala je u 10. stoljeću. Zbog svog dominantnog položaja nad većim dijelom Imotskog, kroz povijest je imala važno strateško značenje.

Nakon obilaska tvrđave, spuštamo se u grad gdje se pozdravljamo sa domaćinima i dogovaramo za neke buduće zajedničke izlete.

Tekst: Aleksandra Kuzmanić

Fotografije: Irina Stajčić