Po Durmitoru - 3. dio

16 Srpanj 2012

PDFIspis

Dan03malaTreći je dan našeg boravka na Durmitoru. Za danas je po planu canyoning tura u kanjonu Nevidio, koji nam je dogovorio naš dugogodišnji član i pročelnik HGSS-a gdin. Vinko Prizmić. Kanjon Nevidio je tok Male Komarnice koja izvire na južnim obroncima Durmitora, a dolaskom na sami kraj doline počinje kanjon Nevidio ili Nevidjbog, kako još možemo čuti od nekih stanovnika ovog kraja.
 
Pred nama je kanjon dužine 3400 m i od naših vodiča Miška i Neše čujemo da će nam za prolazak Nevidia trebati neka tri sata. Navlačimo neoprenska odijela i pojaseve, stavljamo kacige na glave i krećemo prema mjestu gdje Komarnica dubi kanjon.
 
Dan0301
 
Razmišljam o uzbuđenju koje su doživjeli prvi istraživači kanjona, članovi prve dvije neuspješne ekspedicije iz 1957. i 1964. te one treće sreće iz kolovoza 1965. kad su se članovi PSD "Javorak" iz Nikšića kao prvi spustili niz Nevidio. Raspolažući tek oskudnom opremom i odjeveni u sportske tute, ta njihova pustolovina je trajala čak tri dana. Što je sasvim i razumljivo s obzirom na hladnoću vode i potrebu za češćim stankama zbog sušenja odjeće. To je do tog trenutka bio i posljednji "neosvojeni" kanjon u Europi.
 
Dan0302 
 
Ulazimo u kanjonu. Visoko iznad nas suprotne strane kanjona spaja most, čiju dužinu ne mogu procijeniti na prvi pogled. Previsoko je!  Voda je hladna na dodir rukama, ali još ne probija kroz neopren, pa postaje gotovo neizdrživo vruće pod ovim oklopom. Jedva čekam osvježenje!  Prolazimo prve galerije kamenih figura što strše iz vode, pa zatim i prve kanale. Skačemo u vodu. Prvo s manjih visina, a potom sa sve viših i zahtjevnijih.
 
Dan0303
 
Srećom da su s nama iskusni vodiči, jer nije uopće lako donijeti odluku gdje skočiti u zapjenjenu vodu, a da se pri tom ne ozlijedimo. Voda vrije, struja nas brzo poput lista nosi, noge među potopljeno kamenje uglavljuje. Na pojedinim mjestima treba pripaziti da nas struja iz jednog bazena ne prebaci niz tobogan u sljedeći. Vode ima znatno više, nego u kolovozu kad se najčešće organizirano spušta niz Nevidio, pa je i sam silazak u ovo doba godine zahtjevniji.
 
Dan0304 
 
Prolazimo tzv. Kapiju kamikaza. Ovdje su se stijene kanjona približile na svega pola metra, a nebo iznad nas je samo jedna tanka traka. Nemoguće je primijetiti pada li kiša ili je sunčano. Ali našoj sreći nema kraja. Eho odjekuje kanjonom, dok plivamo kroz ovaj uzak prolaz. Na ovom je mjestu dno Komarnice čak 15 m ispod površine vode. Dječački se snovi ostvaruju.
 
Dan0305 
 
Stižemo i do skoka od nekih 10 m. Knedla u grlu, korak naprijed i za tili se čas probija vodena površina. Brzo natrag na površinu, pa borba sa strujom koja nosi na stijene. Rijetko gdje sam doživio toliku navalu adrenalina. Voda se sve intenzivnije zavlači pod neopren, a kako joj je temperatura svega nekih 4-5°C, možete zamisliti kakav je to osjećaj.
 
Dan0306 
 
Prolazimo zapreku za zaprekom. Negdje se provlačimo, negdje skačemo. Velika smo grupa, pa su na svim delikatnijim mjestima potrebne duže stanke kako bi se svi sigurno spustili. Iza nas ostaju pjenušavi bukovi i uski kanali, kanjon se širi.
 
Dan0307 
 
Nakon gotovo 5 sati silaska, stižemo na mjesto gdje se izlazi iz vode i uspinje šumovitim padinama do ceste kojom ćemo se vratiti natrag u kamp.
 
Dan0308
 
O kanjonu Nevidio sam prvog puta čuo u srpnju 2008. u dolini Grebaja na Prokletijama i to od strane gdina. Vukovića iz Nikšića. Tad nam je poklonio jednu malu knjižicu i DVD o kanjonu i time zacementirao našu odluku da se jednog dana spustimo niz Nevidio. Gotovo četiri godine su trebale da nam se ostvari ta želja, ali vrijedilo je...
 
Tekst i fotografije: Denis Vranješ