S izleta na Maglić

28 Svibanj 2012

Maglić, najviši vrh Bosne i Hercegovine visok je 2386 m, nalazi se na istoimenoj planini u Nacionalnom parku Sutjeska na samoj granici BiH, odnosno Republike Srpske i Crne Gore. 

Put iz Splita, traje 5 sati i ide preko Mostara, Nevesinja i Gackoga do Tjentišta gdje je i ulaz u NP Sutjeska. Sutjeska je najstariji NP u BiH, čak od 1962. godine.

 

Nakon pripreme za put iz Splita smo krenili u petak u 21h. U 2 ujutro smo bili u Tjentištu gdje počinje 20km dugi makadam do Prijevora, početka uspona na Maglić. Makadam prolazi rubom Peručicejedine prašume u Europi. U 3 ujutro pri kraju makadama smo trebali parkirati auto jer je put dalje bio prekriven snjegom i porušenim stablima. Brzo dižemo šatore i umorni tonemo u san.

 

 

Buđenje u prašumi je poseban doživljaj. Sa svih strana čujemo nabujale potoke od snjega koji se u ovo doba godine topi, a zrak je tako čist da osječaš kako ti puni pluća. Uspon na Maglić s Prijevora (1550m) je moguć iz dva smjera. Jedan je preko Trnovačkog jezera (koje se nalazi s druge strane granice u Crnoj Gori), a drugi je takozvani alpinistički smjer koji je poprilično strm, ne preporuča se ljudima koji se boje visine i još uvijek je zaleđen. S obzirom na snjeg i led pri vrhu, naš manjak opreme i iskustva odlučujemo se pristupiti Magliću putem preko Trnovačkog jezera.

 

Put do jezera je trajao 2:30h i prvo se spuštao u dolinu iz koje smo se popeli u smjeru planinskih klanaca, tako da smo praktički ostali na istoj nadmorskoj visini (1650m) koja je ujedno i granica snjega u ovo doba godine. Dolazak na jezero je jedan od najveličanstvenijih prizora koji sam ikada u životu doživio. Jezero je omeđeno trima planinama Bioč, Maglić i Volujak (žargonski BMW) čiji vrhovi dominiraju prostorom.

 

 

Na jezeru nam prilazi jedan ribar sa štapom u vojnoj odori i pita:

'Tko je vođa?', 'Ajmo ličnu kartu'. Pokazuje nam svoju ribarsku dozvolu i traži eure za ulaz.

'Pih, pa ovo je dozvola za ribolov' kaže mu Pajki.

'Ajmo pakovanje, ajmo brzo, pakovanje' pokazuje nam prstom put natrag.

'Joo, pa nisam tako mislio' smiri ga Pajki, da mu 'ličnu kartu' i ovaj počne upisivat podatke.

 

 

Odjednom, usred ozbiljne situacije, kao leptirić lagano između njih dvoje odskakuće Čurka, razmakne pregovarače i upita ljutitog Crnogorca:

'Šta ste vi neki zapisničar, ka ono?'

 

'Ajmo pakovanje, imate dvije minute!' nije više imao milosti Crnogorac.

Popušta nakon što mu je Dane pojasnio da smo planinari i da idemo na Maglić.

'Ooo, srećno, srećno', veli Crnogorac.

Tek smo puno više na stazi shvatili da nas je pustio u nadi da nećemo proći zaleđenu stazu pod snjegom i strme uspone, i da će njemu ostati naša oprema.

 

 

Uspon od jezera je strm, ali vidici uokolo jednostavno hipnotiziraju. Nakon početnog uspona staza dalje ide pod stjenom i prekrivena je snjegom. S obzirom na veliki nagib i rizik pada u jezero s 400-500 metara visine više nije prohodna. Dalje nastavljamo bez markacije, onoko kako nam je i najdraže, preko strmih klizavih livada.

 

 

Maksimalno oprezni i koncentrirani izlazimo na prijevoj. Dva su sata popodne i vrijeme je za obrok i pauzu. Očarani okolinom odmaramo do tri i nastavljamo dalje grebenom prema našem ciju, Magliću, koji na se čini još uvijek daleko. Margita je odlučila čekati nas da se vratimo.

Put vodi preko crnogorskog Maglića, koji je vrh dva metra viši od bosanskog. Sa crnogorskog Maglića se jako lijepo vidi greben i posljednji uspon na Maglić koji iz ove perspektive. U 16:30 izlazimo na vrh.

Pogledi su veličanstveni.

Trnovačko jezero nam izgleda tako daleko. U daljini pokušavamo odgonetnuti koje nas planine okružuju, Durmitor, Prokletije .. Imali smo sreće da je dan bio lijep i vedar tako da nam je pogled bio otvoren na sve strane.

 

Spuštali smo se polagano i koncentrirano. Do jezera smo stigli oko 19:30 i cijeli sat vremena iskoristili za odmor, okrijepu sviježom izvorskom vodom, uživanje u veličanstvenim pogledima i fotografiranje odsjaja planina u jezeru.

 

 

Do Prijevora stižemo oko 22h, palimo logorsku vatru u uziđanom ložištu, kuhamo večeru i zavlačimo se u šatore na još jedno spavanje u prašumi. Nakon 13 sati planinarenja spavamo kao bebe.

Za nedjelju je bilo najavljeno zahlađenje i nevrijeme. Budimo se na niskoj temperaturi od samo par stupnjeva u magli. Spuštamo šatore i odlazimo prema autu.

 

 

Nedjelju smo iskoristili za obilazak poznatog spomenika palim borcima u bitki na Sutjesci i za jedan pravi bosanski ručak uz meso s roštilja, domaći kajmak i hladno Nikšićko pivo. Konobarica nas je pitala 'Hoćete li pivo iz gajbe ili iz vode'. Interesantno je da pivo ne hlade u frižideru već u izvorskoj vodi.

Pet sati do Splita uz pauzu za kolače u Mostaru i jedan predivan vikend u lijepom društvu: Pajki – Dragan Vujinović, Dane – Daniel Krstulović Opara, Margita Perišić, Čurka – Ivana Čurkov, priveden je kraju.

 

Tekst i fotografije: Damir Ivanišević