23 Svibanj 2012
Gospodska špilja, dužine kanala oko 3060 m, smještena je na sjeveroistočnom dijelu Kijevske krške zavale, 430 m iznad razine mora.
Omeđena je periodičnim potokom Ždrela drage s istoka i Milaševom dragom sa zapada, nedaleko glavnog izvora Cetine, Glavaša ili Milaševog vrila u zaseoku Milaši.
Poznata je možda ponajviše po tome što je 1776. tada dvadesetdvogodišnji Sinjanin Ivan Lovrić, na studiju u Padovi, kao reakciju na "Put po Dalmaciji“ talijanskog opata Alberta Fortisa objavio knjigu "Bilješke o putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa“ u kojoj je detaljno opisao svoja istraživanja Gospodske špilje, zbog čega ga smatramo prvim hrvatskim speleologom. Bitno je pripomenuti da je on pri tom užetom savladao vertikalu od 13 m, čime je došao i do sifonskog jezera, za kojeg je zaključio da je povezano s izvorom Cetine.
Gospodska špilja je formirana u lijepo uslojenim krednim vapnencima erozivnim radom podzemnih voda čiju djelatnost jasno zamjećujemo uzduž gotovo svih kanala i prostorija u špilji. Špilju možemo podijeliti u dva dijela i to: gornji neaktivni i donji aktivni dio. Osim ulaznog dijela koji je blago položen, gornji neaktivni kanal špilje gotovo je horizontalan i proteže se prema sjeveru. Ovaj dio kanala bogat je sigastim ukrasima.
Aktivni dio špilje sastoji se od sjevernog i južnog kanala, a u njih se dolazi iz gornjeg neaktivnog kanala preko 13 m strmog skoka. Južni kanal tvori splet kanala (Labirint) koji prolaze najvećim dijelom ispod gornjeg neaktivnog dijela špilje, a završavaju sa dva sifonska jezera. Sjeverni kanal aktivnog dijela špilje vodi prostranim hodnicima, preko kamenih blokova, do dva sifonska jezera. Dosad još nije pronađena veza između glavnog izvora Cetine koje je svega 650 m južnije od špilje i podzemnih vodenih bazena, ali je vrlo vjerojatna.
U špilji su pronađeni ostaci špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus). U prikupljenom faunističkom materijalu registrirani su špiljski kornjaš Antisphodrus caviola i novi rod i nova vrsta 1976. otkrivenoga špiljskog kornjaša Lovricia jalzici, čije ime roda je posvećeno Ivanu Lovriću, već spomenutom prvom hrvatskom speleologu, zatim skakavac Troglophilus cavicola, a u podzemnim vodama žive račići Niphargus trullipes i Monolistra hercegovinensis brevipes.
Pronađene alatke sugeriraju na to da je nastanjena još iz starijeg kamenog doba – paleolitika. Stijene dvorane su pokrivene potpisima brojnih posjetitelja, od kojih su neki još iz davne 1775 i 1776. Špilja je bila poznata kao sklonište ljudi još od davnina, pa su gotovo sve sige u glavnom dijelu zbog paljenja vatre prekrivene čađom, u što će te se brzo uvjeriti pridržavajući se za njih. Po legendi, u njoj se skrivao i čuveni hajduk Stanislav Sočivica, strah i trepet osmanlijskih osvajača.
Tekst i fotografije: Denis Vranješ