Skup alpinista Hrvatske 2023 Paklenica

30 Studeni 2023

25.-.26.11.2023. Skup alpinista Hrvatske 2023. Paklenica

Kakav divan vikend

Najrađe bi objavu započela sa pregrštom emojia svih veselja i radosti, ali neću... Odlučila sam napisati objavu di bi se moglo isčitati šta se to naučilo, obnovilo i spoznalo u vikendu posvećenom alpinizmu.
Naime, ja skoro da se i nisam prijavila na ovaj skup. Strah da ce me neko nešto ispitivati, da cu možda morati pokazati svoje znanje isprid nekoga, me skoro lišija ovog osjećaja zadovoljstva, ispunjenosti i ponosa. Kad nešto ne radim cesto, uvuče mi se osjećaj da sam sve zaboravila...pogotovo kod ovako tehničko/logičkih stvari koje nikako nisu moja jača strana...ka tuka sam kad triba povezati nekoliko sistema u jedan...triba mi malo duže vrimena.
Ali eto, prigrmila sam tu muku i prijavila se!
Stize mail, primljeni ste!
Jupi i joj!
Gledam nasu AO Mosor Whatsapp grupu i vidim da nas ide 6 i to me već veseli i opušta...obožavam ih sve od reda. Vezuju me za njih neki lipi osjećaji uspjeha, sriće, potpore... znam da ce nam biti lipo.
Skup je organizirala Komisija za alpinizam HPS-a sa ciljem razmjene iskustava i znanja, te druženja i penjanja. Ja po prvi put sudjelujem.
Očarana i predavačima i sudionicima sudjelujem aktivno na radionicama samospašavanja i prve pomoći.
Prvo smo obnavljali znanje blokiranja spravice, sto je poprilično jednostavna radnja, ali kao i sve drugo, ako je ne radš, lako se smetne sa uma.
Druga super korisna stvar je absajl preko oštćenog uzeta...oduševljena sam tehnikom savladavanja problema koji se realno može vrlo lako desiti tijekom uspona, a rješenje je jednostavno.

Treća točka samospašavanja je ipak malo kompleksnija bila...dok sam gledala šta Bojan radi, bilo mi je sve jasno i smisleno...logično...ali kad sam ja krenila replicirati to u stijeni, kad su mi se stvari pomišale, konopi zamrsili...ja vise nisam znala ni koji mi je konop opterećen, neopterećen, na kojem kraju mi je Jelena Radnić Morić ...di moram potizati, šta blokirati...sve sam toliko zapetljala u jedno veliko klupko da se Bojan mora popeti do mene da mi pomogne...a cilj vježbe je bio spustiti partnera preko dva povezana uzeta, a ja još jednog popela... naopaka sam...
Obično bi ja se grizla kako nisam znala nešto napraviti, ali ovaj put sam zaključila da ću ja to lipo izvježbati, ponoviti sa mojim alpinstima iz Mosora za koji tjedan i da ce to onda biti sve u redu... ponavljanje je majka znanja! To mi je najdraži moto.

Dan završavamo interaktivnom radionicom prve pomoći...super korisno i lipo prezentirano

Kako to i inače biva, večeri su namijenjene druženju... pravi mi je gust viditi neke ljude sa prijašnjih susreta, penjanja... vezuju nas neki lipi, slični interesi...

Nedilja, dan za penjanje...orkanska bura i dalje puse ludo...ja i Jelena se neiskusno odlučujemo za Tinin smjer, 4b, 3 dužine...propuhala nas bura, prsti su mi se toliko zaledili da nisam mogla ispenjati detalj smjera (desna varijanta), te po prvi put stavljam bižalicu i spuštam se do Jelene...grijem ruke i utopljavam se, te pritom uočavam livu varijantu smjera... jupi... odo je provati popeti... i bome uspijem.
Bilo je tu puno lekcija i spoznaja u ova dva dana, ali jedna od važnijih je da ne triba penjati po fortuni bure...male ruke nisu poslušne, imala sam osjećaj da sam ušla u se za par cm zbog leda, te da zbog toga nisam mogla popeti detalj...smrznuti prsti osjetljiviji su na bol, a cili smjer je krcat oštrih radijatora...
Ipak, kad smo se dočepale vrha, sve muke su se zaboravile, a ponos i srića prevladale su opet po ka zna koji put.

Tekst i slike: Antonija Jadrijević