OPŠ proljeće 2023.

18 Lipanj 2023

Jedna naizgled sasvim obična, ali za mene posebna večer dogodila se 06.06.23. kad su se polaznici Opće planinarske škole proljeće 2023 okupili zbog dodjele diploma. Nervozu i uzbuđenje koji su me pratili prethodnih dana ne mogu opisati, a možda je i bolje tako. Ja ionako nisam osoba od puno riječi i često se pogubim kad me emocije preplave, pa je tako bilo i ovaj put. Srce mi je kucalo kao ludo, misli su bile raštrkane na 100 strana, a kad je Mare rekla da moram održati govor – zemljo, otvori se.

A onda nekako, malo po malo, u našu malu učionicu ušli su moji školarci, svi nasmijani, veseli i sretni i razbili moje strahove u tisuću komadića. Sjetila sam se svih onih trenutaka koje smo proveli zajedno, svih onih malih i velikih pobjeda koje je svaki od njih ponio sobom nakon svakog izleta, uspona i prevladanog straha. Srce mi se ispunilo zahvalnošću što mi se jednom u životu pružila ovakva prilika, da ljubav koju osjećam prema planini mogu prenijeti na nove ljude, nove generacije. Znam ja da će oni reći da su mnogo toga naučili, što od svih mojih kolega planinara i predavača, što od mene, ali istina je da sam ja od njih naučila mnogo više. I zato vam svima hvala! Ponosna sam što mogu reći da ste „moji školarci i moja dica“, ali istina je puno veća, postali ste dio mene i mog života jednom za svagda.

Hvala i svim predavačima, vodičima i svima ostalima koji su izdvojili svoje vrijeme te omogućili da ova škola bude i poučna i sigurna i zabavna.

I za kraj ću citirati Stipu, svog školarca, koji je sve ovo puno bolje rekao nego ja.

„Naša bajka je sastavljena od dva isprepletena poglavlja, koja su jedno bez drugog tek napotpune cjeline, predavanja i ispita.
Kroz predavanja smo upoznali mnoštvo živopisnih, zanimljivih i prije svega dobrih ljudi. Onih čije ih otvoreno srce obvezuje na obogaćivanje našeg.
Kao najvažnije, od svega što su nas naučili, ukazali su nam na neizmjernu ljudsku potrebu za pronalaženjem iskonskog unutarnjeg mira i tišine. Probudili su u nama izvorni spokoj, zadovoljstvo i ispunjenost ili jednom riječju sreću.

Zaista, gledajući sada nakon svega, vrijedilo je svakok krivljenja i svih onih bolova u leđima koje smo ipak zdušno kroz šalu trpili po našim malim klupicama. Teško je zamisliti, nakon proteklih mjeseci, rano nedjeljno jutro, još prije svitanja dok sunce promalja svoje prve zrake prema prohladnom gradu, bez pospane ekipe u autobusu...“

Ono što vam svima od srca želim je da i dalje budete upravo to što jeste, da sve što radite radite s ljubavlju, da život živite punim plućima, da pronađete svoj unutrašnji mir te da jedan drugome budete obitelj, a gdje je to bolje nego u planini, tamo gore gdje smo bliži nebu i gdje možemo letjeti.

Vaša Nata

p.s. nedostajete mi....