Mi smo na put krenuli u ponedjeljak i prvu noć smo prespavali u Podgorici gdje smo na lokalnoj radio postaji čuli vijesti o jako lošim vremenskim uvjetima u sjevernom djelu Crne Gore. Spiker je izvješće završio rečenicom: "Ne 'ajte na put". Jasno, mi to nismo shvatili ozbiljno tako da smo mislili da ćemo već sutra na večer biti sa našim makedonskim prijateljima no sutra smo u centru o stanju na cestama dobili informacije da su sve ceste zatvorene i da se ne zna kada će se očistiti. Otišli smo do policijske blokade koji nas nisu taj dan puštali dalje tako da smo još jednu noć proveli u Podgorici.

Tek smo treći dan uspjeli proći blokadu, međutim u Kolašinu je bila postavljena još jedna tako da smo i ovdje morali prospavati noć. Sva sreća da sutra na izlazu iz Kolašina nije bilo policije tako da smo tek četvrti dan uspjeli izaći iz Crne Gore i doći do Skopja.

Kako smo zakašnjenjem poremetili planove naših domaćina, a i nas samih, uspon je zamišljen kao jednodnevni, što je u zimskim uvjetima teško ostvariti. U petak smo malo šetali po Skopju i u večer istog dana smo se odvezli do skijališta Popova Šapka iznad grada Tetova, odakle smo sutra rano krenuli na uspon. Sutra u jutro je iz Skopja došla još jedna skupina od tri planinara koji su s nama išli na uspon.

Na uspon je krenula skupina od osam ljudi od kojih je pet bilo Makedonaca i nas tri iz "Mosora": Goran Beus, Vladimir Jurčević i Fabijan Drnas.

Sam početak uspona bio je iznimno težak jer se za malo vremena trebala nadvladati velika visinska razlika a nakon toga je put, zbog velike opasnosti od lavina, išao po samom grebenu, sa mnogim usponima i spustovima, te jakim udarima vjetra što je dodatno otežavalo napredovanje. Neophodno je bilo koristiti svu opremu za zimsko planinarenje jer se temperatura spuštala i petnaestak stupnjeva ispod nule.

Nakon šest sati uspona ekipa se razdvaja a na vrh kreću po jedan član od svakog društva: Goran Dimovski iz Koraba i Goran Beus iz Mosora. Na vrh stižu nakon sat vremena hoda ali se zbog loše vremenske situacije ne zadržavaju puno.

Uslijedio je jednako težak silazak od pet sati koji se većim djelom odvijao po mraku. U domu ih je čekala zaslužena topla juha.

Sutra smo mi nastavili prema Ohridu a makedonska ekipa je nastavila prema Skopju. U Ohridu smo proveli jedno predvečerje i jedno jutro turistički razgledavajući njihovo "ljetovalište" i znamenitosti južne Makedonije.

Sutra navečer smo ponovo u Skopju a u jutro smo krenuli prema Kumanovu posjetiti neke prijatelje, a u isto vrijeme smo bili gosti planinarskom društvu "Kozjak" koje je skupa sa društvom "Korab" organiziralo večeru na kojoj smo bili počasni gosti.

Još jednu noć smo proveli u Skopju, prisustvujući sastanku društva "Korab" gdje smo primili i simbolične diplome za uspon na Titov vrh. Još jednom se moramo zahvaliti gospodi iz društava "Korab" (Boge i Ljubo) i "Kozjak" (Martin), koji su nam uvelike pomogli tijekom našeg boravka u Makedoniji. Nakon kupnje sitnih suvenira na famoznom Turskom bazaru krećemo ka svojim kućama.

Na povratku kući nije bilo većih problema osim jednog malog zastoja, naravno, u Crnoj Gori.

Tekst: Fabijan Drnas

Fotografije: Vladimir Jurčević, Goran Beus i Fabijan Drnas