Povratak korijenima

15 Travanj 2023

Opću planinarsku školu u prvom travanjskom vikendu Natogorci su nastavili na mjestu gdje se ljubav prema planinama i želja starih splićana za upoznavanjem istih najprije pretvorila u stvarnost. Simbolika Mosora itekako je prisutna i ona izbija u različitim perspektivama. On je primarno izletište zaljubljenika u planine nastanjenih u ovom kraju, mjesto susreta i pjesme ljudi dobre volje ali i mjesto na kojemu se osjeća snaga prirode u svim njenim oblicima.

Ipak, bez ljudi koji vole Mosor, ova planina samotno bi prkosila vremenu gledajući duboko i daleko u Jadran. Vrijedni su ljudi kroz godine i uz puno truda ovu planinu učinili prohodnom istovremeno ju pošumljavajući i malo po malo mijenjali prema našim željama i potrebama.

To prisustvo prvenstveno se dokazuje planinarskim domom Umberto Girometta u kojem smo ovaj vikend boravili. Spomenuti dom nazvao bih središtem Mosora – kako planine tako i istoimenog planinarskog društva. Ovdje će vas dočekati Špiro i Čile s onom gostoljubivošću kojom možete osjetiti samo na planini, s čime oni postaju neizostavni dio slike i ukupnog dojma cijelog ovog vikenda. Kad god ih zatrebate, naći ćete ih u pravom trenutku i na pravom mjestu pa se ponekad javlja osjećaj da su oni stalno i svugdje i to u više primjeraka. Bez takve posvećenosti radu, koja proizlazi iz želje da prema svima koji se kod njih zateknu ugrade iskustvo zbog kojeg ćete se kod njih ponovno vratiti, ne bi sve ovo u nama budilo želju za biti bolji član i pripadnik ove zajednice.

Iako mi je osobno ovo prvi put na ovoj planini i u ovom domu, osjećao sam se kao netko tko se vraća po tko zna koji put, netko tko zna ovaj put napamet i netko tko pozdravlja prisutne u domu kao ljude koji su već dugo dio njegovog života.

Poanta ovog vikenda nije bila osvajanje nekog specifičnog vrha, kojima Mosor obiluje, već se ona odražavala u usporavanju vremena i boljem upoznavanju onoga što je tu i stalno oko nas. Poveli su nas tako Nata, Dijana i Kova u subotu do doma i do mjesta koje će nam u tako malo vremena dati tako puno. Vedran kao dežurni imao je zahtjevan zadatak jer je torta za Marinin rođendan, gotovo svadbenih proporcija, došla s nezanemarivim oštećenjima do doma.

Službeni dio programa itekako je bio ispunjen – Dario nam je mnogo toga ispričao o prvoj pomoći i pružanju iste u planinskom okruženju, vodeći se svojim stručnim znanjem potpomognutim godinama iskustva u planinarenju te sudjelovanju u mnogobrojnim akcijama spašavanja u sklopu GSS-a. Samo kratki predah poslužio je kao odmak od prve pomoći i kako bi za 5 minuta svi bili zapetljani u raznorazne čvorove. Pod ravnateljstvom Nate, Dijane i Kove ipak smo se raspetljali i usvojili, svatko na svoj način, čvorove koji su neophodni u našoj daljnjoj planinarskoj karijeri. U tome svemu svatko pronađe drugi put do istih rezultata pa mi se čini da čvorovi i učenje istih u većoj skupini ljudi ima neko veće životno značenje.

Večer se brzo prišuljala unatoč već doista dugim danima što je neke natjeralo da na obližnjem vidikovcu isprate Split u zagrljaj noći. Mi, lijeni za tu šetnju, mogli smo samo u jednom pravcu, prema toplini vatre, gradela, vina, pjesme. Naravno, svi su se priključili nakon odrađene šetnje. Vatra je veselo pucketala, Koko je žmirećki već mogao odraditi sve što treba oko gradela i još biti neizostavni duh fešte.

Mjesec nad Mosorom zasvijetlio je i probudio u nama slobodu i ljubav starih vremena te običaje i duhove koji su ranije na ovom mjestu ostavili svoj trag pa nije moglo nego ostati feštati do jutra. Svatko je dao svoj obol toj večeri radeći male stvari koje omogućuju da proslavimo Marinin rođendan onako kako planinarski način i traži od nas. Brankin poklon Mosoru (grb društva izrađen od bračkog kamena), prigodni govori Špire i Nate… Tko je bio zna sve i pamtit će, vjerujem, još dugo vremena. Puno malih stvari dovelo je do jedne lijepe prohladne noći.

Jutro je ponovno donijelo pjesmu, ali od planinara koji su to jutro napunili prostor ispred prozorčića u Špirinu kuhinju preko kojeg svi tako rado žele vidjeti što se sve unutra sprema. Ubrzo nam je došla i markacijska sekcija kako bi se pobrinula da se ovaj vikend odradi i korisnog posla. Bigi, Maja, Nada i Sonja opremili su nas škarama, rukavicama, bojom i kistovima. Čišćenje i markiranje ipak je svima dobro došlo za pravo razbuđivanje. Dan je bio lijep iako je posvuda oko nas zvalo na neko nevrijeme. Polako smo odlazili sa staze nazad u toplinu doma skrivenog među visokim krošnjama dok su oblaci i planina nastavili svoj vječito nerješiv dvoboj.

Mosor je, meni prvi puta a ostalima po tko zna koji, dao najbolji dojam onoga što planinarenje zaista jest. Hvala Mosorašima što čuvaju taj duh i što su mi priredili ovakvu dobrodošlicu.

Tekst: Luka Sever - Vanjski
Slike: svi pomalo