Ferata Koludar - 05.03.2023.

08 Ožujak 2023

Prekrasna proljetna nedjelja počela je u cik zore standardnim okupljanjem na parkingu u Šibenskoj. Malo pospana ali vesela ekipa bila je spremna za gušte i avanturu koji nas čekaju na Kozjaku na ferati Koludar.

Naš vodič Ante školski nas je prozvao, pobrinuo se da svi imaju potrebnu opremu i avantura je mogla početi.

Naše prvo odredište bila je crkvica Gospe na Krugu u Kaštel Kambelovcu gdje smo se pridružili prijateljima iz HPD-a Ante Bedalov i ostalim društvima kako bi obilježili Dan Grada Kaštela i podržali njihov tradicionalni planinarski hod „Kolijevkom hrvatske državnosti“.

Tu smo se upoznali s povijesnom važnosti lokaliteta te smo posjetili grob Ante Bedalova mladog planinara poginulog na Kavkazu koji je tada bio član našega Mosora, a čije ime sada nosi planinarsko društvo iz Kaštel Kambelovca.

Sunce nas je već lijepo ugrijalo i bilo je vrijeme da se zajednički uputimo do planinarske kuće pod Koludrom gdje su nas ljubazni domaćini dočekali s vrućom mirisnom kavom i čajem. Nakon okrjepe krenuli smo našim putem ferate.

Feratu Koludar postavio je Nikola Jelinić, a nalazi se na strmom središnjem dijelu grebena Kozjaka. 70-tih godina prošlog stoljeća, ova sadašnja ruta ferate prvotno je bila vježbalište alpinista Mosora. Naišli smo i na par ruzinavih klinova koje su oni još onda bili postavljali. Put do ulaska na feratu vodio nas je označenom stazom i preko sipara. Dan je bio savršen i počašćeni smo prekrasnim vidicima na Kaštela, more i otoke koji su se putem otvarali pred nama. Kako smo se približavali našem odredištu tako je i raslo uzbuđenje, pogotovo ekipi kojoj je ovo bio prvi susret sa feratom. Oprema se navukla, Ante nam je dao upute kako opremu koristiti i kako se kretati.

Uzbuđenje je bilo na maksimumu i nismo se ni pribrali a već smo se našli u vlakiću koji je lagano vijugao po suncem okupanim stijenama, kačio se po sajlama i polagano napredovao savladavajući okomite litice i usjeke odlično postavljene i atraktivne ferate. Planinarska ljudskost i kolegijalnost razbijaju sve strahove i nesigurnosti. Dodaje se ruka, pokazuje hvatište, upozorava na padajuće kamenje i klizav teren, međusobno se bodri i pazi na svog „susjeda“ jer svi smo svjesni da je dovoljno malo nepažnje i nesigurnosti da se dogodi pad. Adrenalin nas drži do samoga vrha. I onda…nagrada!

Svi smo besprijekorno savladali feratu i planina nas je i ovaj put nagradila pogledom od milijun dolara što bi neki rekli.

Privilegija je bila biti baš tu u tom trenutku. Odmoriti se, upiti sve dojmove i marendati na Orlovom gnijezdu.

Nakon zasluženog odmora i uživanja, s osmijehom na licu i puni dojmova vratili smo se u planinarsku kuću gdje su nas domaćini opet iznenadili izvrsnim toplim jelom, hladnim pivom i odličnom atmosferom.

Adrenalin je popustio, umor nas je počeo savladavati i bilo je vrijeme za polazak kući.

Osmijeh se do Splita nije skidao s lica.

Vidimo se na idućoj ferati!

Tekst: Marija Prančić

Fotografije: svi po malo