Kraj obnove staze 110

03 Prosinac 2022

Napokon smo dočekali nedjelju bez kiše i nije bilo dileme, trebalo je iskoristiti dan za markiranje jer posla je puno, a nas na žalost malo. Prije par sedmica obnavljali smo stazu 110 koja skreće desno sa puta za Lugarnicu prema vrhu Ljubljan pa do raskršća na predjelu Klančac. Obzirom da tada nismo uspjeli dovršili stazu, ove nedjelje smo odlučili nastaviti s obnovom. Mosor nas je dočekao buran, trebalo je imati volje izaći iz toplog auta na jaku buru. Pod parolom „što se mora, nije teško“ na brzinu smo podijelili pile, škare, pituru i pinele i krenuli s nadom da će naša upornost buru potjerati. Ispalo je da ipak najviše puše na parkingu jer čim smo se malo digli, vjetar je bio slabiji. Krenuli smo stazom prema Lugarnici već dobro raspoloženi jer je bilo očito da ćemo imati lijep i ugodan dan. Čim smo stigli do mjesta gdje smo zadnji put stali Gojko i Ante krenuli su s pilama u borbu protiv neumoljive prirode. Posao markacista je pravi Sizifov posao jer ne prođe dugo, a priroda već buja i pokušava zamesti ljudske tragove. A i srećom da je tako obzirom kolika je ljudska destruktivnost prema majčici Zemlji. Ženski dio ekipe je bio zadužen za obnovu markacija. Ide nama to već uhodano, prvo četkamo stijenu gdje je markacija, pa onda ide bijela i na kraju crvena. I kako to uvijek bude, uz rad smo se lijepo družili, uživali u predivnim jesenskim bojama, pričali naše planinarske dogodovštine (kojih i nema malo) i planirali nove akcije. Dan nam je brzo prošao i u Sitno smo se vratili u sumrak zadovoljni što smo napravili sve planirano i dovršili obnovu još jedne predivne mosorske staze.

Možda markiranje nekima nije atraktivno jer nije brzina ni osvajanje vrhova. Tu želju za osvajanjem vrhova naravno razumijem, lijepo je kad se popneš na vrh, a oko tebe predivno prostranstvo planina i kada si usprkos naporu došao do cilja. Ali dobar osjećaj za planinara ne bi trebao biti samo uspon na neki vrh. Dobar osjećaj je i kada napraviš nešto za voljenu planinu, za svoje društvo i za druge planinare kojima baš ti omogućuješ da sigurno dođu do nekog vrha i osjete to ushićenje koje je i tebi dobro poznato.

Oni koji su se ovaj put pobrinuli za to su: Vanja, Maja, Boba, Margarita, Neda, Ante, Gojko i Sonja

Tekst: Sonja Nikolin