6. vikend alpinističke škole

06 Studeni 2018

Evo nas opet, uskoro profesionalni amateri, još koji vikend i dobivamo naše diplome.

Culi smo da su pripreme oko ispita vece od priprema kvalitetnog rostilja kakvog pamtimo iz Paklenice i cini se da bi mogao potrajati barem tjedan dana. Da nam nebi nesto promaklo sa osmijehom od uha do uha prisjecamo se lijepih momenata i svega iza nas. Upoznavanje sa sportskim penjanjem (prevezivanje, razni cvorovi, komunikacija) i kretanjem po stijeni da bi ispred sebe rusili minimalno prije naseg uvoda u klasicne smjerove. Upoznavanje sa opremom od koje su nekima srcu najdrazi postali cokovi ( zbog svoje jednostavnosti koristenja ) u sali govoreci da cemo ih kupovati na bukete. Frendovi su bili pouzdani kazu ljudi, ali za nas djep trenutno preskupi, dok nas je na spomen klinova hvatala fjaka, jer ipak sve to triba zabiti u stijenu, a onda nasoj navezi ostaviti da kupi iza nas ( oprosti Andrija na svih 5 klinova koje sam zabio ). Izradjivali smo sidrista, vjezbali abseil, prusiciranje i razne nacine rada sa spravicom ( autoblock, razna odblokiranja u slucaju davanja konopa nasoj navezi). Dotakli se prve pomoci i meteorologije i stvarno puno naucili, da bi rostilj po rostilj,vikend po vikend dobili priliku penjanja prvenstvenih smjerova i iskusili guste penjanja nepoznatog ( barem nama ). Crtali smo skice istih i u sali pricali kako bi bilo lijepo dodati znak gdje se moze zagradelat, a gdje popit pivo. Puno lijepih stvari, cesto bi promislija " Je mi dobro u skoli pod budnim okom nasih instrukotra ". Do sad nas fokus je bio penjanje, ali su svemu tome moze se dogodit i nezgoda, bila mala ili velika i tu nastupa nase sljedece predavanje u prostorijama HGSS-a uz predavaca Mladena Muzinica, ( sistemi podizanja i spustanja ). Na pitanja o svetom Bernardu nasi instruktori bi sa smijehom odgovarali i dali do znanja da ce biti zabavno ali na trenutke komplicirano. Budemo li pazljivi nece nam se moci previse smijati.

Nas predavač Mladen počinje s par osnovnih čvorova i izradom sidrišta, konopom i gurtnama (sto kliznog, sto fiksnog ). 
U slučaju gubitka spravice sa sidrišta možemo osiguravati preko polu-ladjarca te u slučaju pada i nemogućnosti penjanja našeg partnera krećemo sa sustavom sv. Bernard. Sva sreća čvorove smo zapamtili, te za sada sve razumijemo dok Mladen postavlja provizorni i sigurnosni čvor nakon polu-ladjarca i blokira ga da ne prokliže. Na opterećeno uze dodaje se duži prusik a na sidrište kroz novi karabiner uvezuje pletenica za koju će se poslije pokazati da nema veze tko je plete ( ćelav ili s kosom ) dok god pamtiš sto Mladen govori. Oslobađamo polu-ladjarac pazeći da pletenica preuzme opterećeno uze. Na mjesto polu-ladjarca postavljamo gardu ( isti efekt kao auto-block spravica ) s kojom ćemo podizati palog penjača. Postavljamo manji prusik ispod naše pletenice, dodajemo karabiner i provlačimo slobodnu stranu uzeta te smo na ovaj način izradili nas prvi kolotur u sistemu sv. Bernard. Povlačimo uze gurajući pletenicu dalje od garde i pratimo da garda 
" grize ". Sistem radi ! Školarci napeto prate situaciju a Mladen pita dali je sve jasno. Tisina sve govori a smijeh naših instruktora potvrđuje činjenicu da bi vrijedilo sve još jednom ponoviti. Nakon ponavljanja, nastavljamo na sistem spuštanja, ali da bi oslobodili gardu moramo je zaustaviti da " grize " i ispred nje dodajemo čvorove provizorni i šesticu. Povučemo sistem i spuštamo pletenicu da preuzme opterećeno uze. Na mjesto garde sada ide karabinerska kočnica ( koristi se samo za spuštanje ).
Postavljanje karabinerske kočnice je ipak nešto novo i odmah tražimo da nam se ponovi. Prije razvezivanja pletenice i prebacivanja sustava na karabinersku kočnicu, radi sigurnosti moramo je blokirati s čvorovima provizorni i šestica da ne bi proklizala. Rasplićemo pletenicu i karabinerska kočnica preuzima opterećeno uze.
Duži prusik opet vezemo i ostavljamo ga kao sigurnost u slučaju da se nama nešto dogodi i tada karabinerska može slobodno procuriti. Rasplićemo provizorni i šesticu na karabinerskoj kočnici i krećemo sa spuštanjem uz povlačenje dužeg prusika prema sidrištu ( ne smije preuzeti opterećeno uze ). Ukratko, ovo je sustav podizanja i spuštanja i ako vas zanimaju detalji i trikovi koje smo skrili od očiju javnosti, pridružite nam se u sljedećoj skoli pa ćemo ponavljati. ( ne pokušavajte sami (smiley) ) .
Mladen nam je pregledno i lijepo objasnio sve i sada dolazi red na nas. Ja odabirem Andriju kao mog partnera i krećemo s izradom sustava u kojem ja glumim palog penjača. Da bi Andriji predočio kako bi to moglo izgledati u stvarnosti često u sali jaučem, dovikujem i žalim se na situaciju u kojoj se nalazim. Andrija se ne da omesti i uz malo petljanja i razgovora o sistemu s našim instruktorom Antom prolazi sistem. Dolazi red na mene i Andrija uzvraća istom mjerom jauka, dernjave i nastojanja da me dekoncentrira. Ja prolazim bez greške ( laz ). Nakon male škole podizanja i spuštanja zahvaljujemo se na vremenu i znanju i Mladen nam govori kako ćemo sve još jednom probati na pravoj stijeni. Pozdravljamo se i prebacujemo naše misli na nedjelju. Plan je ponavljanje sistema.

Ekipa se okuplja kroz rano jutro, nabacuje opremu na sebe i kreće u traženje pogodne stijene za vježbu. Dobivamo po par klinova i ideja je izrada sidrišta. Ja malo zbunjeno tražim mjesta za klin, dok Jure udara sto kraće i sto duže uz savjete o stijeni, dubini rupe koju klin svojim zvukom odaje i položaju točki za izradu sidrišta. Sa strane Toni radi istu vježbu i zakucava vise klinova nego neki u cijeloj školi. Prelazimo na izradu par sidrišta na stablima i krećemo s vježbama. Još svježi od večeri prije relativno dobro sve obradujemo, ali ovoga puta malo teze jer smo ipak na pravoj stijeni.

U pauzama izmelju naveza Davor testira svoje znanje dulfera ( uze prolazi kraj osjetljivih dijelova ljudskog tijela ) i abseil na taj način, ali odustaje nakon svega jednog metra. Uz smijeh nastavljamo dalje i nakon sistema dobijamo priliku da ponovimo abseil, privezivanja i ostale vježbe koje smo radili kroz školu. Za vrijeme vježbi, klin koji je jure zabio na početku dana još zadaje probleme i uz tehnike koje zahtijevaju godine iskustva, Jurica nas instruktor toliko zagrijava klin od udaraca da mu je iskalio put iz rupe. Školarci zadovoljni kako je klin držao napokon počinju shvaćati njihovu važnost u svojem arsenalu opreme. Zadovoljni s danom već počinjemo planirati sljedeći vikend na Kozjaku i s veseljem odlazimo kući.

Tekst : Nikola Pecarski

Fotografije: AOM