Došao je i taj dan!

04 Listopad 2018

Došao je i taj dan! Naime, kao što već svi znate, s radom je počela još jedna ljetna škola alpinizma u izdanju AO HPD Mosor.

 

 

Nakon razgovora s kandidatima prošlog vikenda na Mosoru, stručni odbor se odlučio za nas osmero. Sve stasiti mladići željni znanja i prvih alpinističkih uspona.
Uvodno predavanje se održalo u prostorijama HPD Mosor, ni manje ni više nego od strane našeg proslavljenog alpiniste Stipe Božića, o kojem ne treba, a moglo bi se puunooo toga reći.
Pošto je završilo predavanje,slijedilo je druženje s nama, novim školarcima i svima dragim nam instruktorima koji jedva čekaju da prenesu svoja znanja i iskustva na buduće kolege. Isto tako, uslijedio je i dogovor za prvi zajednički izlet škole.

Subota 22.09.2018. Kanjon Čikole
Kao mjesto okupljanja dogovoren je grad Drniš te zajedničko ispijanje jutarnjih napitaka, a nakon toga i polazak prema kanjonu. 
Dan je bio predivan iako su metereolozi najavljivali oblačno i kišovito vrijeme. Nitko sretniji od nas!
Nakon dokaska na parking iznad kanjona, s ruksacima na leđima i ostalom opremom, uslijedio je spust ka penjalištu do kojeg vodi dobro označena staza. Za vrijeme spusta već se dalo naslutiti da predivan dan kojeg smo spomenuli ranije, neće biti lako izgurati. Naime, temperatura u kanjonu je već u jutarnjim satima bila ekstremna, što je i uobičajno za to mjesto.

 

 

 

Nalazimo jedno od rijetkih mjesta u hladu, skidamo ruksake i opremu te se okupljamo oko naših instruktora. Nakon uvodnog govora, voditelj škole Josip i zamjenica Ana prezentirali su nam osnovnu opremu koja nam je potrebna za alpinistički uspon. Pošto smo se upoznali s opremom, uslijedilo je i vježbanje čvorova, koji u svskom trenutku i situaciji trebaju biti “uredni”. Izgleda da nekima od nas urednost i nije jača strana pa smo marljivo pokušavali. Kako kažu; “vježbom do savršenstva”!

 

 

 

Oni koji su savladali čvorove, krenuli su sa idućom vježbom u kojoj smo trebali pokazati vještinu penjanja po osiguranim smjerovima, tehniku osiguravanja na raznim spravama te komunikaciju u stijeni za vrijeme uspona.
Kako je sunce sve jače i jače pržilo, po završetku vježbe odlučili smo se uzeti predah  u obližnjem hladu uz poneki zalogaj i gutljaj vode. Nakon predaha slijedio je nastavak nastave. Ovog puta na redu je bila vježba dolaska na sidrište te tehnike prevezivanja na istom. Kako se malo tko od kandidata prije susretao sa tim, naši iskusni instruktori su prvo simulirali vježbu na tlu, a potom smo krenuli i na pravu stijenu, visoko iznad tla. Nekima od nas prevezivanje nije išlo baš najbolje jer kako smo već rekli, čvorovi trebaju bitni uredni, a to vjerujte nije nimalo jednostavno na toj temperaturi, a naročito visoko u stijeni. Neki su se čak poslužili i kremom za sunčanje kako bi se zaštitili.

 

 

 

Daj žlingeee! Španaaaj! Odjekivalo je kanjonom dok su školarci marljivo obavljali vježbu. Kako nas je bilo više na stijeni i na tlu, nismo znali tko kome urla. Nastala je prava zbrka, no naši voditelji su vrlo brzo rješili situaciju jer naime, uz naredbu treba viknuti i ime kolege tj. partnera kojem se obracamo. 

 

Nakon što su se svi školarci uredno izredali na stijeni i na tlu, osiguravajući, vratili smo se u hlad gdje smo shvatili kako su naše zalihe tekućine pri kraju i kako bi uskoro trebali završiti vježbu i polako krenuti na zasluženi, svima dragi nam napitak od hmelja. Ostalo je još malo vremena za one koji su poželili ispenjati još koji smjer, dok su drugi pospremali opremu. Uslijedio je uspon do parkinga te druženje u Drnišu kao i dogovor za sutrašnju vježbu na Mosoru.

 

Nedjelja, 23.09.2018. Mosor

 

Drugog dana naše terenske nastave dogovoreno je okupljanje na parkiralištu u Sitnom Gornjem, odakle smo svi zajedno krenuli ka planinarskom domu Umberto Girometta.

Po dolasku do doma, slijedilo je ispijanje kave tj. čaja, kratki odmor te demonstracija novih čvorova koji će nam trebati za današnju vježbu. Danas je na redu bio “prusik” i njegove varijante.

 

 

Pošto smo kao pravi, nadobudni školarci savladali prusik, uslijedio je kratki uspon do obližnjeg penjališta zvanog “Istarska glavica”.

Vrijeme je nam se i tog dana nasmiješilo. Po dolasku do penjališta, naši voditelji su potražili idealno mjesto za vježbanje “abasila” i “prusiciranja” , a ostatak ekipe potražio je mjesto u hladu, no ne zadugo. Dok je dio instruktora postavljao uže i ‘čistio’ put za siguran absail, ostali su sa školarcima vježbali “dunfer” tj. spuštanje po užetu bez pojasa, spravica, karabinera i sl. Samo uže, meso i koža. Vjerujte, nije nimalo ugodno! Dunfer je stara, al još uvijek upotrebljiva tj. alternativna metoda spuštanja po užetu u kriznim situacijama.

 

 

 

 

Nakon ‘dunfera’ uslijedio je ‘absail’ te simulacija dolaska na sidro, pravljenje sidrišta kao i dočekivanje partnera na sidrištu. Dok su neki školaraci odrađivali vježbu, koja traje poprilično dugo, drugi su pronašli vremena za prizalogajiti i napuniti baterije. 

Po završetku ‘absaila’ ,jedan po jedan smo odlazili kod instruktorice Sanje koja nam je vrlo detaljno objasnila način na koji se pomoću prusika možemo penjati po užetu, te nam objasnila kada i u kojim situacijama to primjenjujemo.

 

 

Nakon što su se svi školarci izredali na prusiciranju, zajedno sa instruktorima smo krenuli ka planinarskom domu gdje smo potom predahnuli i napunili baterije za slijedeću vježbu prve pomoći u alpinizmu. Vježbu tj. predavanje prve pomoći nam je vrlo jasno demonstrirala naša doktorica, alpinistica i članica HGSS-a, Ivana Buklijaš, a školarci su kao i uvijek postavljali pitanja i aktivno sudjelovali u predavanju.

 

 

 

 

 

Polako umorni od dvodnevnog izleta i sa gomilom informacija, krenuli smo u spust do parkinga u Sitnom. Uslijedio je rastanak sa kolegama i zasluženi odmor do ponovnog druženja.

 

Tekst: Jure Rakuljić