24 Srpanj 2018
Već sam nekoliko puta, uglavnom zimi, pohodio veličanstvenoj Troglavskoj stijeni s nakanom da proučim sve detalje za zimski uspon.
Ovih vrućih ljetnih dana s mojim prijateljom i penjačkim partnerom Antoniom Plazibatom, odlučili smo se za ljetni uspon kroz sjevernu stijenu poznatim zimskim klasikom zvanim Splitski.
Uživao sam u planiranju vikenda koji je sadržavao sve elemente pravog alpinizma. Od dužeg pristupa smjeru, koji je na visini od oko 1650m, do planiranja bivaka, penjanja, noćenja, hrane, vode itd.
Kad smo nakon sat i pol hoda stigli u amfiteatar, razišli smo se tražeći pogodno mjesto za noćenje. Nakon nekog vremena u zaista gustoj šumi, pronašao sam stari bivak splitskih alpinista koji su baš na ovom mjestu spavali i izvodili uspone u stijeni pred nama. Bivak smo u kratkom roku doveli u iskoristivo stanje. Dok smo čistili teren našli smo dosta komada stiropora koju su onda koristili za izolaciju umjesto karimata, neotvoreni mesni doručak, stare dvolitrene boce i sl. Baš je sve nekako odisalo starim šarmom alpinizma i tako smo se super osijećali da smo mi sad tu nakon tko zna koliko desetljeća.
Oko 16h odlučili smo ući u smjer. U drugoj dužini smjera neočekivano počme padati kiša, koju ranije uopće nismo ni naslutili. Tješimo se da kiša, koja je već prešla u lagani pljusak, neće dugo trajati. Odlučili smo kraj pričekati pod nekom strehom koju smo upravo pronašli. Srećom kiša je nakon 15-tak min prestala i mi smo nastavili s usponom. Nakon neka 2h uspona, eto nas na vrhu Troglava.
Fotografiramo se i spuštamo do našeg mjesta za bivak. Ložimo vatru, pečemo kobasice i tonemo u san.
Ujutro ispijamo kavu, raspremamo tabor i odlazimo sretni, jer smo proučili sve detalje smjera koji nas ponovno čeka s prvim pahuljama snijega.
Tekst i fotografije: Željko Bockovac