07 Studeni 2017
6. Tijedan alpinističke škole HPD Mosor
5.11.2017 Ercegova gradina,Biokovo
Mi Dalmatinci smo "uvik kontra" pa već po difoltu naslov čitamo od zore do sumraka,u ovom slučaju do mrkle noći.Naši instruktori su nam isplanirali i priredili vatreno krštenje i poveli nas na Biokovo,točnije Ercegovu gradinu kojoj se pristupa iz Velikog brda naselje na početku Makarske.Još preciznije do nje se dolazi kroz zaseok Žlib pa markiranom stazom prema Borovcu te dalje prema Tučepima.
Pristupni put do mjesta penjana je priča za sebe i jedno Vam jamči ,penjanje će te početi zagrijani u svakom smislu.
Pet naveza,svaka s instruktorom koji penje i nadgleda se raširio po Biokovskom kamenom poligonu ko koze po visokom gorju.Nismo ništa manje rušili kamenje od koza koje se ne brinu ko je ispod ,al na svaki prolomljeni uzvik "PAZI KAMEN"sretan si kad ga ispratiš pogledom i vidiš da nikog nije ni okrznulo.
Smjerove se biralo proizvoljno,zadatak ih je imenovati, skicirati,opisati te uz pomoć instruktora ocijeniti.Mahom su svi dužine od 120-150 iako su svi nalaze blizu, u jednom sektoru svaki je priča za sebe.Težine su im različite,dužine cugova također,sidrišta dana od Bikova kako kome,nekom bor nekom pješčani sat,klin ,gurtna,frend ali svima je jedno zajedničko.Pogled koji oduzima dah i nagrađuje svakim metrom prema vrhu .
Sam raspored tj. orario penjačkog dana se nalazi u premetaljci naslova.Krenilo se iz Šibenika ,Solina,Splita,Makarske već prema udaljenosti,neki u cik zore.Kavica,brifing,raspodjela opreme,uparivanje naveza i spomenuti pristupni put nam odnosi prvi dio dana.
Popodne prekrasnog dana nam dozvoljava istinsko uživanje u penjanju te vrijeme ide brzo a uspon sporo.Ko kava s "mlikon" na rivi ,ispod 2 ure se ne računa.To nam je škola koju smo platili i brzo naučili.Gleda se na pametne satove kad je zalazak sunca,dan curi a još je jedan cug skoro svima do vrha,do gradine.
Požurilo se,pomoglo jedni drugima al Ercegovu gradinu smo gledali pod svjetlima čeonih lampi koje ne griju ko sunce do prije sat vremena.Povratak je putem koji vodi preko par manjih hrbata,uz sajlu,niz sajlu,strmi sipar od "bovana" .Za danjeg svijetla put je zahtjevan i bar sat i po dug,u noći ne mjerimo vrijema već tražimo sigurnost u koraku. Napokon na planinarskoj stazi koja nas vodi do one neizostavne zaslužene pivice gdje se rezimira dan,pričaju priče i doživljaj.A da niko ni riječi nije izustio vidio se umor i zadovoljsto koje se teško može opisati u izvještaju ,osim ako nije penjao i pisao Paulo Coelho.
Tekst: Ivan Eterović
Fotografije: Željko Bockovac,Antonia Viljac, Ivan Lovrinović