Misto radnje Biokovo, penjalište Smokvina i Brela. 

 

 

Krećemo iz Splita u subotu oko podne, dogovor je u 13 sati na groblju u mistu Bast. Kad smo se svi našli i skupili nastavili smo dalje pješke pristup do stijene. Prvi dan po planu imamo vježbe absaila (spuštanje po užetu) i prusiciranja (penjanje po užetu).

 

 

Nakon kratkog uvoda u ono šta nas šeka te detaljnih uputa našeg instruktora Bocka, krenili smo u izrade sistema za absail, i ponavljali vježbu po par puta dok svima nije „silo“ kako triba. Nije bilo problema, vježbe su se odrađivale maksimalno uspješno unatoč buri koja nas je pošteno raspuvala u stini.

 

 

 

 

Nakon absaila, na red je došlo prusiciranje. Kao i absail ne izgleda na oko nista pretjereno komplicirano i ne izvedivo i između svih ostalih polaznika škole na scenu također stupam i ja, tj. apsolutna ne talentirana nula šta se prusiciranja tiče :D Sistem je postavljen kako triba i sve je na mistu ali neće pa neće. Nisan neki od fizičke snage, ali u tom trenutku nisan bija ni od tehnike tako da je to izgledalo.....ok,nije izgledalo :D 

Da me je vidija Karl Prusik mislin da bi posidija momentalno. Ali, nema veze uvježbat ću se...

 

 

 

Pridvecer krećemo u Brela na predavanje, druženje i večeru u sklopu alpinističkog kampa pod nazivom „Glavno da se klajmba“ koji se memorijalno održava vec niz godina za redom.

 

 

Nakon dogovora za sutrašnji dan, išli smo spavat. Neki prije, neki kasnije. Neki u šatore, neki u dvoranu...

U 8:00 nalazimo se u lokalnom kafiću, marenda, kava i dogovor za taj dan. Danas je po planu ić na penjalište i penjat sportske smjerove u više dužina, i naravno moje usavršavanje prusiciranja.

 

 

 

 

 

 

Rasporedili smo se u par manjih ekipa. Neki sa Bockom ponavljaju ne jasne stvari, drugi penju, treći prusicira. Nakon šta smo svi sve svladali, krećemo u penjanje više dužinaca sa svim bitnim segmentima. Penjanje u vodstvu, penjanje kao drugi, osiguravanje odozgo, absail u podnožje stijene itd...

 

 

 

 

Bilo je pravo zadovoljstvo i gušt tako penjat do nekih 13:30 sati. Nakon sta smo svi sve probali i popeli, umorni ali zadovoljni krecemo pomalo put Splita sa osmjehom na licu i friževima na rukama.

 

Tekst: Dino Radmilo

Fotografije: Antonija Viljac, Jurica Veić, Ivan Lovrinović, Mate Klarić, Josip Marin i Dino Radmilo