I ovog vikenda zbog previše snijega otkazujemo izlet iz programa za 2012. Trebali smo ići u srednju Bosnu, na planinu Bitovnju, a alternativu smo pronašli u usponu na jedan od vrhova s najljepšim pogledom u našim planinama – Vošac (1422 m) na Biokovu. Isto kao i tjedan ranije s Kozjakom, odluka je pala na Biokovo, jer se može penjati s jadranske magistrale, koja bi čak i u slučaju novih snježnih padalina morala biti prohodna za autobus.

U Makarsku stižemo u nedjelju ujutro, pa nakon tradicionalne kavice na Marineti krećemo prema Makru, mjestašcu smještenom 233 m iznad mora iz kojeg je kao Makarska luka nastala današnja turistička prijestolnica ovog dijela Jadrana.

Tu pored groblja i crkve Sv. Ivana napuštamo asfaltnu cestu i stazom se uspinjemo prema naizgled nesavladivim biokovskim liticama i istaknutom stošcu Vošca točno iznad naših glava.

Sa staze se gotovo cijelim putem pružaju prizori koji oduzimaju dah. Beskonačne plaže makarske rivijere uronjene u gusti zeleni pojas borova i maslina ostaju za nama, a pred nama se uzdižu sive biokovske vertikale kojima se ne vidi kraja. Greben se u međuvremenu vješto skrio iza tmurnih oblaka i sad nas podjednako i mami i izaziva nam strahopoštovanje.

Naša kolona neumoljivo napreduje stazom koja u zavojima vodi do Štrbine. Sedla pod Vošcem, gdje staza iz Makarske izlazi na biokovski plato. Malo poviše Vrbe u šumskom pojasu crnog bora nailazimo na prve tragove snijega, kojeg sa svakim novim korakom ima sve i više. Do Štrbine smo na pojedinim mjestima upadali do iznad koljena u dubok snijeg. Srećom je ipak na više mjesta snijeg već dovoljno tvrd, pa se ne propada previše da značajnije uspori napredovanje grupe.

Počinje i kišica, pa predostrožnosti radi navlačimo zaštite na naprtnjače da sačuvamo suhu odjeću za kasnije. Srećom, ni ona nije dugo potrajala.

Nakon Kruške uranjamo u oblak, pa nestaju i oni prekrasni vidici koji su nam dotad olakšavali uspon. Vidljivost je ipak dovoljna da s lakoćom pratimo i prtimo stazu, pa relativno brzo izlazimo na Štrbinu.

Kratka pauza praćena jačim udarima vjetra, tek toliko da se prikupi većina sudionika izleta i da krenemo zajedno na ovih završnih 20-ak min. uspona po kamenitom hrbatu do vrha. Gordan ostaje dočekivati zaostale iz kolone i kao skretničar ih usmjeravati prema vrhu. Ovdje je vjetar već značajno otpuhao snijeg, pa ga ima u puno manjoj mjeri nego pod Štrbinom. Sad opasnost predstavljaju labave stijene koje konstantno uzmiču pod nogama, pa je potreban dodatni oprez sad već nadomak vrha.

I onda kao tjedan dana ranije iznenada iz oblaka izranja obris našeg cilja. Tad je to bila crkvica Sv. Luke, a sad je planinarski dom „Vošac”. Uokolo objekta ima dosta građevnog materijala. Članovi SAK "Ekstrem" iz Makarske koji gospodare objektom na radost svih planinara i zaljubljenika u Biokovo rade na uređenju i proširenju planinarskog doma. Stanka se koristi da se u zavjetrini pored istočnog zida štogod prezalogaji, potom se na brzinu u grupama postrojimo ispod ploče s nazivom planinarskog doma, odradimo fotografiranje i pohitamo natrag u zavjetrinu.

Putem se mimoilazimo s ostalim sudionicima koji pristižu na vrh. Ohrabrimo ih informacijom da im nedostaje još malo do vrha, pa nastavljamo dolje u zavjetrinu. Zbog slabe vidljivosti odustaje se od nastavka puta sa Štrbine prema Pržinovcu, već se istim putem vraćamo natrag u Makar.

Pogledom tražimo divokoze, te neprikosnovene vladare biokovskih visina, ali su se očigledno uplašile udaraca naših štapova što odzvanjaju biokovskim klisurama i sad nas zasigurno promatraju sa sigurne udaljenosti, dok napuštamo njihovo carstvo.

U Makarsku silazimo zadovoljni ostvarenim. Velika visinska razlika, snijeg, Biokovo, a svih 32 sudionika uspona se popelo na vrh. Šteta samo što su oni kojima je ovo bio prvi uspon na Vošac ostali zakinuti za pogled s Vošca na Makarsku koja se smjestila gotovo 1,5 km okomito pod vrhom, ali vjerujem da će im to samo bit dodatni poticaj da opet zakorače na Vošac i osobno se uvjere u sve one hvalospjeve kojima opisujemo pogled s tog biokovskog ljepotana.

Uskoro nam se pridružuju i naši prijatelji iz HPD "Biokovo" iz Makarske, koji su danas posjetili naš Mosor, pa nastavljamo do sumraka naše druženje na Marineti puni lijepih utisaka i nezaboravnih trenutaka s oba izleta.

Tekst i fotografije: Denis Vranješ