Prirodoslovci na Tovarnici

24 Veljača 2016

Prirodoslovci, njihova voditeljica Zrinka, par profesora i djeca, te mi kao vodiči, zajedno sa Tolićima koji su se pridružili na početku uspona i par novopečenih članova HPD Mosor činili su ekipu koja se popela na Tovarnicu.

Asfaltnom cestom smo došli do mjesta gdje se autobus može okrenuti, a onda smo (ostaviviši sušionicu pršuta u pozadini) krenuli put Tovarnice.

Prvi dio puta i dalje koristimo cestu, a zatim prelazimo na markiranu planinarsku stazu. Vjetrenjače se već sada nadvijaju na nama i pokazuju svu svoju veličinu, jer i sa ove udaljenosti izgledaju blago rečeno, ogromne. Osim njihove veličine, ni izgledom se ne uklapaju u ambijent prirode ma kako da današnji svijet teži za "zelenim" izvorima energije.

No kada pređete preko ove činjenice, idete dalje, jer kada dođete na vrh Tovarnice koja i nije tako niska sa svojih 1264 metra pogled koji se pruža je predivan. Staza je lijepo markirana i nije zahtjevna, no dolaskom do prve vjetrenjače , gdje se nalazila granica snijega, od tog mjesta pa do vrha pratili su nas zimski uvjeti penjanja.

Hladna bura i na svu sreću suhi snijeg nisu bili previše klizavi, ali smo bez većeg razmišljanja zaključili da nije upitno spuštati ekipu po istom smjeru, jer penjati se po snijegu je jedna, a spuštati se sasvim druga priča.

Djeca nisu propuštala priliku za fotografiranje kraj vjetrenjača, a i tempo cijele skupine je bio poprilično spor, tako da smo na vrh izašli sa dobrim vremenskim zakašnjenem u odnosu na planiranu satnicu, pa je već u tom trenutku postalo jasno da ćemo trebati korigirati i ostatak izleta prema novonastaloj situaciji.

Dolaskom na vrh na kojemu nije bilo ugodno za stajanje našli smo na malenu zavjetrinu i okrijepili se, a zatim smo nakon pauze koja je trajala 40-ak minuta napravili i grupnu fotku sa zastavom Mosora. Pogled sa vrha je predivan.

Sa jedne strane hrvatske, a sa druge strane planine BiH čiji su vrhovi većinom pokriveni snijegom, dok Buško blato dominira Livanjskim poljem. Na povratku, Tolić je krenuo prvi, te nas sigurno i brzo spustio sa južne strane, te smo na taj način zaobišli dio sa snijegom. A ne treba niti reći kako je sa južne strane bilo i više nego li ugodno i sunačno bez daška (ledenog) vjetra.

Na povratku, otprilike pola sata prije autobusa smo se okupili i napravili još jednom malo veću pauzu koju je većina iskoristila kako bi legli na suhu travu i uživali u suncu.

Putem do autobusa naletili smo na metarske kolone borovog četinjaka, koje su lagano milile preko toplog kamena. Dolaskom do autobusa ( i šalom da smo ipak trebali pokupiti koji pršut) krenuli smo odmah do restorana da napravimo već znanu rekapitulaciju izleta, jer vremena za posjet Grabu više nije bilo.

Kada se skupe veseli prirodoslovci sa svojim profesorima, pa sve dodatno posluži dobro vrijeme izlet ne može ispasti loš. Tako je bilo i ovaj put. Smijeh i veselje djece ( koji su nagovarali profesoricu da bude malo blaža), pogled koji se pruža kao nagrada za izlazak na vrh i cjelokupna atmosfera su bili odlični. Svi smo sretni i veseli završili ovaj izlet, a Sanja je pri kraju , u autobusu najavila novi izlet Prirodoslovaca.

Zahvale ovaj put idu Sanji na lijepo odabranoj turi i Toliću što nas je proveo kroz polje vjetrenjača i Zrinki koja svojim entuzijazmom svaki put dovede nekog novog kojemu izlet pokaže ljepote planinarenja.

Prirodoslovci, vidimo se opet!  

Tekst: Predrag Kurtović

Foto: Sanja Marinov i Predrag Kurtović