147 borova sa 28 Prirodoslovaca

20 Prosinac 2015

Kako to uvijek biva, potrebno je samo malo dobre volje, osmijeha i uloženog rada da bi se napravio vrhunski rezultat. Tako je bilo i danas na Šumskom danu HPD Mosor, kad su Prirodoslovci sakupili par sudionika više i zasadili ni više , ali ni manje nego 147 sadnica bora.

Okupili smo se na stanici, ukrcali u bus broj 28 i avantura može započeti. U Sitnom Gornjem dočekala nas je Zrinka, uvijek vesela , vedra i raspoložena, podijelila sadnice i laganim korakom krenusmo do Doma.

Kako je dan bio predivan, a i nije bilo potrebe za velikom žurbom, svako malo smo pravili pauze, jeli su se kolači sa kokosom, slane delicije, sve to zaslađeno sa brdom smijeha i veselog čavrljanja. Dolaskom na Dom, napravili smo poveću stanku, a onda smo odmoreni i siti krenuli put finalnog cilja današnje misije, livadice na koju smo i prošle godine pokušali udahnuti život pomoću sadnica bora.

No moram reći da smo žalosno utvrdili činjenicu da je većina prošlogodišnjih sadnica iščupana, ali isto tako da se par borova primilo. Stoga i nismo imali drugog izbora, nego veselo i polako, uz podosta truda na jako škrtoj zemlji napraviti veliki broj rupa, zasaditi mladice bora i uredno , svaku označiti sa hrpom bijelog kamenja.

Tom prilikom doznajemo od Zrinke i jednu jako zanimljivu činjenicu. Naime u vinogradima se podno čokota stavlja bijelo kamenje jer ono odbija svjetlo i toplinu, pa samim tim i grožđe sadržava više sladora. Iskopali smo sve stare panjeve , jer njihovim iskapanjem dobijamo idealnu podlogu za sadnju novih sadnica. A kada su se sve mogućnosti iscrpile , onda su prirodoslovci otišli malo dalje od početnog položaja, kako bi svim sadnicama dali jednake šanse za uspjeh.

Trebalo nam je dobrih dva i pol sata da dovršimo posao, a onda sam objavio da za nagradu i ako tko želi vodim ekipu na Girrometinu vidilicu poviše Doma. Odmah sam skupio sedam veselih cura ( koje su cijelo vrijeme gunđale kako među njima nema niti jedan muški, jer su "svi muški " lijeni).

Nakon zajedničkog fotografiranja,skupili smo alat, došli zajedno do Doma, a onda su neki otišli na ručak, neki na livadu ispod Doma, dok je ekipa koja se spremala na kratki uspon dopunila zalihe vode.

Uz razgovor, uspon na Girrometinu vidilicu je proletio, a dolaskom na vrh ekipa je ostala bez daha. Pogled je stvarno bio predivan, jer je lagana bura očistila pogled, a Vis i Svetac su bili nadohvat ruke.

Nakon danas već nezaobilaznih selfia, ekipa se uputila nazad do Doma, a zatim smo svi zajedno krenuli put Sitna gornjeg , lagano, prije mraka. Na kraju uz šalu je rečeno Zrinki da svi oni koji su bili na Girrometinoj vidilici, ali i danas na akciji zaslužuju barem jednu peticu, jer ipak, potrudili su se.

Ovom prilikom zahvaljujem Zrinki na njezinom elanu, entuzijazmu i uvijek dobroj volji, zahvaljujem svima koji su bili na akciji i svojim radom doprinijeli da akcija bude uspješna.

Nadam se da ćemo se u planini vidjeti što prije!

Tekst i fotografije: Predrag Kurtović