1. izlet OPŠ Sitno Gornje - planinarski dom - Vickov stup

08 Ožujak 2023

 

Napokon smo dočekali i taj dugo očekivani dan, prvi izlet Opće planinarske škole.

Kako je i red, za prvi izlet se ide na matičnu planinu Mosor. Okupljanje je zakazano u 7 sati na parkingu ispred GSS-a, a svih 40-tak opće-školaraca su došli točno na vrijeme. Nakon par prebrojavanja u autobusu (ponavljanje je majka znanja) kreće se prema Sitnom.

U autobusu do Sitnog nije bilo previše priče, većina je sjedila sklopljenih očiju i vizualizirala u mislima uspon do Vickovog stupa, iako bi se možda nestručnoj osobi činilo kako 90% putnika spava.

U Sitnom nas je dočekalo sunčano vrijeme, dan kao naručen za naš prvi uspon i guštanje na Mosoru.

 

Laganim hodom kroz nekih 45 minuta dolazimo do našeg prvog checkpoint-a planinarskog doma Umberto Girometta (868 m/nv).

Kao pravi đaci čim prije bacamo ruksake sa sebe i trk u planinarski dom na zasluženo osvježenje (čitaj kavu). Nakon kratkog predaha i dugačkog grupnog photo session-a ekipa je spremna za nastavak planinarenja prema Vickovom stupu.

Krenuli smo malo gore, pa malo dolje, pa opet malo gore (što je i logično) i eto nas na livadi prije završnog uspona.

 

Tu je po rasporedu opet odmor i osvježenje, a na licima nekih školaraca se vidjelo i iznenađenje kad su otkrili na kojoj je visini naš konačni cilj Vickov stup (1325 m/nv). Ali više nema nazad, krećemo hrabro u napadačkoj formaciji na vrh.

U napadu, kao isturena špica je vodič Stipe koji s rukama na leđima bez ikakvog napora svladava uspon kao da šeta po rivi, u sredini je vezni red koji čine vodiči Merien i Diana te naša stroga ali pravedna razrednica Nataša ( op.a. štekam se malo ), a na začelju stup obrane Dena u ulozi metle. Mi prvašići smo zauzeli pozicije između njih, ovisno kako je tko procijenio ili precjenio svoju fizičku spremu.

 

Uspon je dosta strm, a obilježava ga kamen, kamen i još malo kamena, ali ekipa hrabro gazi naprijed čekajući na obećanu malo dužu pauzu na polovici uspona koja se nikad nije ni dogodila. Ipak dolaskom na vrh instant nestaje svaki umor, a zamjeni ga osjećaj ponosa i zadovoljstva. Malo je reći da je pogled s vrha spektakularan, s jedne strane se vidi Biokovo, more, otoci, Split, Kaštela i Kozjak, a s druge strane puca pogled na Dugopolje, Sinjsko polje i snježnu Kamešnicu. Vrijeme na vrhu jako brzo prolazi jer se treba slikati, popiti vodu, a i pojesti nešto.

Slikanje naravno odrađujemo ispred Vickovog stupa, a marendu podno vrha u osunčanoj zavjetrini. Poslije sat vremena provedenih na vrhu slijedio je silazak koji je bio dugotrajan i zahtjevan, no unatoč tome svi smo se sigurno spustili uz nešto blata na nogama za uspomenu i gušt.

 

Nakon spuštanja s vrha nastavljamo dalje do planinarskog doma, gdje nas je čekao zasluženi ručak, odmor i sređivanje dojmova.

U 15 sati vrijeme je za polazak prema Sitnom gdje nas je čekao autobus, ali za razliku od dolaska, povratak autobusom je prošao uz salve smijeha i pričanje svih u glas.

Hvala našim vodičima Merien, Diani, Stipi i Denisu te razrednici Nataši za ovaj predivan dan.

Hvala im i što su pomogli našem kolegi iz škole koji se osjećao loše, da se sigurno spusti do autobusa.

 

Za kraj jedino što mogu reći u svoje ime, a siguran sam i u ime ostalih polaznika Opće planinarske škole je kako jedva čekamo idući izlet.

 

Dario Pelivan 3.b.