09 Lipanj 2015
Oduvijek je Jabukovac mamio speleologe svojim ljutim kršem, brojnim vrtačama i jamama koje se kriju u njima. Težak pristup sa speleološkom opremom i bezvodan kraj poticali su želju za izgradnjom skloništa.
U njemu bi se držala oprema, imalo bi vode i u kojem bi se ugodno spavalo. Umalo su jamari i dobili sklonište na željenom mjestu. Današnje sklonište ''Kontejner'' trebalo je biti smješteno na livadi pred Dana pećinom u podnožju Jabukovca. Kada ga je helikopter podigao stvari su se zakomplicirale i spušten je na mjesto gdje se i danas nalazi.
S godinama želja nije nestala i priča se nastavljala sve do današnjih dana kad se sve poklopilo – dovoljno inicijative, pronalazak povoljnog kontejnera, snažna podrška HGSS, dozvola MORH-a za prevoz helikopterom... Odabrano je mjesto gdje će biti postavljeno sklonište – livada na pola puta od grebena prema Jabukovcu. Nevjerojatno je to mjesto. Široka, ravna livada usred ljutog krša, sa šumom visokih stabala s debelim hladom, s predivnim pogledom na Dolac i mosorske vrhove a opet malo zaklonjena, nenametljiva. Odmah je postalo jasno da je mjesto savršeno, i ne samo za jamare nego i sve one što hodaju grebenom ili traže dobro odredište svojih izleta.
Kontejner je stigao na svoje mjesto tek u drugom pokušaju. Prvi put, u petak, vjetar je bio toliko jak da je i iskusna posada ''Tovara'' iz Divulja morala odustati. Rad u tim uvjetima bio bi previše opasan. Danas, tek koji dan iza prvog pokušaja, dobiva se nova prilika za podizanje kontejnera. Helikopter ranim jutrom kupi ekipu na Firulama i ostavlja ih na sedlu koje je tek koji minut hoda od livade. Nema ni daška vjetra. Zatim odlazi u Kotlenice gdje je kontejner i ostali materijal potreban za izradu skloništa. Pripremaju ga i podižu. Malo kasnije, uz veliku stručnost posade helikoptera, kontejner je spušten na željeno mjesto. Ekipi na tlu ostalo je samo da ga oslobode gurtni i sajli kojima je bio privezan.
Nakon mnogo godina, želja mnogih je ispunjena. Još je ostao onaj lakši dio posla – napraviti koju radnu akciju i podići krov, opiturati sklonište, zaštititi tank s vodom... I tada će sklonište biti upotrebljivo svima kojima je potrebno. Hvala fantastičnim ''Tovarima'' iz Divulja, HGSS-u i mnogim vrijednim planinarima, sad imamo krov nad glavom tamo gdje nam je potrebno!
Tekst: Marin Glušević
Fotografije: Marin Glušević i Katja Milišić - Kate