Marin, Kate i Vjetar u Panjkovom ponoru

28 Travanj 2015

Kordunski krajolik odiše neobičnim spokojem. Brojna brdašca, livade i šume izmjenjuju se ujednačenim i blagim ritmom.

 

 

 

 

Kuće su raštrkane i oko njih su svježe uzorane njive. Bezbrojne cestice i makadami kroz sve to čine neki oblik biciklističkog raja. Ali nismo tu da bismo okretali pedale. Okolica Rakovice skriva plitki krš i njegovo nevjerojatno podzemlje. Brojni su potoci što izviru i poniru i lako ih je pratiti na površini i još kilometrima pod zemljom...

 

Nakon godinu ipo vratili smo se u Panjkov ponor i nastavili s crtanjem gdje smo stali. Iako je špilja dobro poznata mnogim generacijama speleologa, i vršena su brojna istraživanja, nacrta tog objekta još nema. Tek linije mjerih točaka odaju veličinu i izgled podzemnih prostora. Na potpuni nacrt jedni speleolozi čekaju druge i tako već desetljećima. Nekima je to dosadilo i krenuli su otpočetka. Kate i ja uskočili smo u taj mjerni vlak i spojili ugodno s korisnim. Ugodno je u toplim ronilačkim odijelima prolaziti kilometre polupotopljenih špiljskih kanala a korisnost nastalog nacrta nije ni potrebno naglašavati.

 

Ovaj put ekipa je mala. Kate, Vjetar i ja. I nekih osobitih priča o ovom vikendu nema. Okolina nam nameće lagani ritam i držimo ga se sljedeća dva dana uživajući u nadzemlju i podzemlju. Za nama ostaje 700 metara nacrtanih kanala i nešto fotografija koje svjedoče o ugodnom i korisnom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tekst: Marin Glušević

Fotografije: Marin Glušević i Katja Milišić - Kate