12 Travanj 2015
Za praznički - Uskršnji vikend prognoza nije baš obećavala a ipak je u pitanju period kad su ljudi na odmoru, pa smo odlučili iskoristiti samo subotu za vježbu.
Tako se i nismo okupili u punom sastavu, nego se nas sedam školaraca zajedno sa troje instruktora našlo na penjalištu na Malačkoj.
Podijelili smo se u tri skupine, svaka sa svojim instruktorom koji je bio zadužen za određenu tehniku. Tako nas je Glava poveo u abseil i prusiciranje, Ana u penjanje i privezivanje, a Bocko nas je uveo u svijet klinova, frendova i čokova.
Vrijeme je nama školarcima brzo proletilo dok smo se izmijenili na svakom “punktu”. Utvrdili smo tehnike naučene prošlog vikenda, složili se da ponavljanja nikad dosta, i da prusiciranje moze i biti nagrada kad neko ugasi proljeće i obučeš sve iz rusaka na sebe.
Sigurna sam da nam je najzanimljiviji bio susret sa klinovima, većini od nas po prvi put. Svi smo imali priliku staviti po klin, čok i frend negdje po stijeni, i potom čekati komentare i savjete našeg učitelja Bocka.
Koji se osim znanjem i voljom da ga prenese, još dodatno utvrdio kao pravi alpinist kad je izvadio koher i kilo kave, i razveselio i ugrijao nas svih ovim divnim napitkom. Šta ti je iskustvo, nigdi bez kohera. Hvala Bocko!
Kad smo svi prošli sve, a nebo je već počelo prijetit olovom, zaključili smo da je najbolje odustati smo od ideje penjanja sportskih smjerova, i prebacili se na zasluženu pivu u planinarski dom na Malačkoj. Vrlina je znati procijeniti kad je kraj, kažu.
Tekst: Srđana Rožić
Fotografije: Srđana Rožić i Ana Buklijaš