Hercegovački snjegovi

05 Veljača 2015

Palo je dosta snijega i TurnoSOM (Turno-Skijaški Odsjek HPD Mosor) pomalo kreće s izletima. Vraga pomalo!

 

 

 

Prošli tjedan se krzna nisu stizala ni osušiti a već su se lijepila natrag na skije! U svega par dana nanizali su se Vran, Čvrsnica i Malovan. To su najljepše planine u našoj blizini  za turno skijanje kakvo volim. A volim krenuti od auta, popeti se do vrha i doskijati natrag do auta, bez ponovnih uspona, prćenja snijega, vraćanja krzna na skije i slično. Pa, idemo redom po nekoliko rečenica i fotki!

 

Rijetki su dani na Vranu kada se može krenuti s ceste. Razlog tome su južne padine na kojima se snijeg brzo topi ili ga otpuše vjetar pa se u početku treba uspinjati sa skijama na rusaku. Potrebno je mnogo svježeg snijega. A sad ga je bilo. Skupila se šarolika, poveća ekipa i svi skupa smo krenuli uzbrdo. 

 

 

 

Vran je od polovine bio u oblaku i krenulo se s nadom da će vjetar raspuhati taj oblak i otvoriti nam vidike prema vrhu i dalje uokolo na Blidinje jezero, Risovac, Čvrsnicu... Međutim, od toga nije bilo ništa i završili smo u potpunoj bjelini.

 

 

Vidjelo se tek 50-ak metara naprijed i napredovanje se svelo na hodanje s GPS-om u rukama. Dodatni problem stvarala je klekovina koja još nije zatrpana pod snježni pokrivač i uporno se propadalo kroz granje. Sporo napredovanje dovelo je do toga da smo bili primorani okrenuti se natrag relativno blizu vrha.

 

 

Nikoga to nije razočaralo jer je šetnja bila više nego ugodna a skijanje nizbrdo, u najmanju ruku, vrlo zanimljivo i zabavno. Kako to uobičajeno biva u tom kraju, tura je završila za bogatim stolom Hajdučkih vrleti.

 

Nisu prošla ni dva dana a najava jednog sunčanog dana na hercegovačkim planinama motivirala nas je da ponovno krenemo put Blidinja. S obzirom da su vremenske prognoze loše u zadnje vrijeme, to se nije smjelo propustiti bez obzira na sredinu tjedna. U minimalnoj ekipi opet sam na jezeru. Sunčan dan imao je svojih posljedica. Snažni sjeverni vjetar nije ulijevao pretjerano volje za napredovanje prema planinskim grebenima. Lako smo se dogovorili - idemo na Čvrsnicu s južne strane, preko Bara. I procjena je bila dobra.

 

 

 

Snijega na makadamu prema dolini je bilo dovoljno za skije a čim smo, nakon kratkog vremena, zamakli  na jug trebalo je svlačiti jakne. Nije bilo ni daška vjetra. Laganim hodom dolazimo do Bara za 40-ak minuta.

 

 

 

Tamo strme padine Jelinka postaju pitomije i može se krenuti prema gore na skijama. Južna padina je jednolična, široka a uspon vrlo blag i lagan. Da nije predivnog pogleda prema Čabulji i Biokovu, nevjerojatnih figura što ih vjetar izrađuje u snijegu, klekovine inkartane snijegom, još bih rekao da je uspon dosadan. Ovako, svakako se isplati krenuti i tom stranom koja, iako se nalazi na jugu, u sjeni je močnih sjevernih padina i litica čiji su pejzaži ravni alpskim.

 

 

 

Ni ovaj put ne dolazimo do vrha. Nije ni bitno, ta tura je duga i nikako joj ne ide u prilog što volimo dugo spavati. Šetnja uzbrdo je bila čisto uživanje što se nikako ne može reći za spust natrag. Koričasti i napuhani snijeg uz povremene zaleđene plohe u moru klekovine bio je iznad razine našeg skijaškog umijeća pa smo se spustili natrag uz tešku borbu i padanja. Ali, i to su čari turnog skijanja.

 

 

 

U petak su se sastavili nebo i zemlja. Cjelodnevna kišurina bacala je sumnju u sutrašnje najavljeno lijepo vrijeme. Ipak, nismo odustali i ranim subotnjim jutrom krećemo put Kupresa i obližnjeg Malovana. Auto je pun. Sunčano jutro izvuklo je bezbrojne ljude iz kuća  na lopatanje svježeg snijega s dvorišnih prilaza. Ista scena se vrtila kroz sva sela uz put i bilo je smiješno gledati kako ljudi prebacuju hrpe snijega jedan drugome u dvorište. Stižemo u podnožje Malovana. Uspon kreće s ceste koji kilometar prije omiljenog dalmatinskog skijališta.

 

 

 

Prtimo snijeg, sinoć je sigurno je napadalo tridesetak novih centimetra. S nadmorskom visinom ta se količina povećavala i dalo se naslutiti kvalitetno skijanje nakon uspona.

 

 

 

Međutim, Malovan je stožac čije su padine mjestimično vrlo strme i bogomdane za kvalitetnu lavinu. Ta pomisao nam nikako nije dala mira i trudili smo se uspinjati smjerom za koji smo sebe uvjeravali da je siguran.

 

 

 

Da ne smijemo biti bezbrižni dala nam je do znanja lavina pod samim vrhom koja je odnjela dobar dio padine, po svoj prilici jučer ili noćas.

 

 

 

Bilo kako bilo, uspon se približio kraju i nakon manje od 2 sata stižemo na vrh. Skijanje nizbrdo bilo je predivno. Duboki snijeg traži dosta umijeća ali kako je podloga mekana i jednolična greške se lako praštaju pa svi brzo stižemo do početka staze tek uz pokoji pad. I, eto, TurnoSOM je opet aktivan!

 

 

 

Tekst: Marin Glušević

Fotografije: Marin Glušević i Katja Milišić-Kate