20 Studeni 2014
Nekoliko zadnjih lijepih vikenda bili su prava uživancija za planinarenje. A da ugodno spojimo s korisnim je glavni moto nas markacista.
Jer bez obzira što cijeli dan provedeš "radeći" i to zamisli, baš u nedjelju kad cijeli pošten svijet odmara, taj fizički posao pilanja granja, pituravanja i čišćenja staze je pravi odmor za dušu. Dobro, priznajem, umorimo se, ali nema većeg gušta nego kad zadovoljan nakon obavljenog posla sjedneš, staviš nešto na gradele i popiješ gutljaj piva ili bevande ili soka, šta ti je po volji. Ne znam kako vama, ali meni za naš Mosor ništa nije teško napraviti.
I baš je tako bilo na našoj zadnjoj akciji markiranja. Krenuli smo iz Amižića do Žrnovničke drage odakle smo planirali početi čistiti i markirati stazu do Lugarnice. Bez obzira što je to jedna od najčešće korištenih staza na Mosoru i dobro je utabana, obilne kiše su učinile svoje. Staza je bila poprilično zarasla i bilo je neophodno očistiti i obnoviti markacije. Gricko je u maniri iskusnog markaciste na brzinu podijelio zadatke i odredio kome škare, kome pila, a kome boja i pineli . Jer dan je bio kratak, a posao dug. Ali nama volje nikada ne nedostaje. Pa čak i kad nam se učinilo da ipak nećemo stići markirati do kraja i kad je Gricko predložio da prekinemo akciju, ženski inat je pobijedio. Mi smo baš htjele završiti cijelu stazu. Ipak smo bile većina na toj akciji.
Na Lugarnici nas je već čekala vatrica i brzo smo zaroštiljali kobasice i pancetu. I ne kaže se uzalud da se najljepše jede nakon dobrog posla.
A to što smo se zadnjih pola sata spuštali po mraku uz svijetlo lampi je baš bio gušt. Osjetiš da ti je cijeli dan bio ispunjen.
Ako ste primjetili da su markacije oko doma obnovljene, putokazi novi, staze očišćene, morate znati da su za to zaslužni tandem Anka i Švabo. Njima je svaki odlazak na Mosor akcija markiranja. I kad odu samo napraviti mali đir do doma, oni uvijek budno motre treba li šta popraviti na stazi ili obnoviti markaciju. Oni jednostavno rečeno, žive Mosor.
Markacisti svaki lijepi vikend koriste za obnavljanje staza i rado bi da nam se pridružite. Zašto bi samo mi uživali?
Tekst i fotografije: Sonja Nikolin