Drugi vikend škole

28 Ožujak 2014

Subota je, nastavlja se praktični dio alpinističke škole. Lijepo je vrijeme i oko 8h kupim Šimu, Lea i Igora i uz bureke i laganu muziku klizimo put Omiša, ni ne sluteći što nas čeka (barem ja)

U Omišu nas dočekuje ostatak ekipe i točno u 9:00 počinje Anin kratki uvod o komunikaciji u penjanju, jer to je današnja tema. Komunikacija je u startu bila otežana zbog bagera koji je baš to jutro ravnao parking par metara od nas, pa smo se približili stijeni i prešli na praksu.

Krenuli smo sa ponavljanjem prusiciranja i abseila,sa uvođenjem komunikacije. Na početku je trebalo da se malo uhodamo, pa uz običajene: penjem,penji,španaj,popusti.....u jednom trenutku se prolomio i povik "Igore nategni me!"

Nakon toga smo krenili sa postavljanjem smjerova, a dok jedan penje drugi ga osigurava i tako na tri različita užeta, tj.smjera. Neki sretnici su ponijeli penje, dok nas par se upustilo u nezaboravno prvo pravo penjanje i to u patikama. Bilo je jako uzbudljivo, brzo smo naučili komunicirat, osiguravat, ohrabrivat jedni druge, pa čak i padat.

Sve je prošlo bez većih problema i uz dosta adrenalina, pa smo nakon više ispenjanih smjerova i osiguravanja bili pomalo iscrpljeni i puni dojmova. Odlučili smo skupit stvari i pravac prva birtija po osvježenje i dogovore za sutra.

Za nedjelju jebila najavljena kiša i jako jugo, pa je odlučeno da probamo nešto odradit na Marjanu.

U nedjelju je jutro osvanilo vedro i po običaju kupim Šimu, Lea i Igora i uz laganu ćakulu i obaveznu posjetu pekari stižemo na Marjan. Odmah uzimamo opremu i penjemo se prema crkvi Sv.Jere gdje se nalazimo s ostalima.

Ana i Bocko su već počeli slagat razna alpinistička pomagala (klinove, čokove, frendove,....) pred nas dok smo mi sa Teom i Ivanom ponavljali čvorove.

Današnja tema je: upotreba i sigurno postavljanje opreme.Nakon zanimljive prezentacije i mi vježbamo postavljati sva razna pomagala, uz razna zapitkivanja i strpljiva objašnjavanja instruktora.

Nakon stavljanja frendova, čokova, zabijanja klinova i vađenja istih....umjesto da smo se otišli opustit i nešto ispeć na komin mi odlazimo u kamin. Kamin je procjep u stijeni u obliku kamina (dimljaka) i svatko od nas je morao sam postavit smjer u njemu.

Redom idemo Leo, Veljko, pa ja. Sam ulazak u kamin je najopasniji, jer je do prvog ukapčanja dosta nezgodan, a u slučaju pada završi se u zagrljaju marjanske agave i njenih bodlji.

Ukopčao sam se bez uboda i nastavio penjat uz izvrsnu komunikaciju s Leom koji me je osiguravao i nakon par udaraca kolinom o rubove kamina i potragom za pravim hvatištima izlazim na vrh.

Leo i ja ostavljamo kamin ostalima i odlazimo nešto niže sa Teom penjati sportske smjerove,a uskoro nam se pridružuje i Šime nakon ispenjanog kamina.

Vjetar je pojačavao i počela je i kišica, a uspjeh je bio polovičan. Mlađahni Šime je uz dosta truda uspio sam postaviti svoj smjer koji je bio dosta zahtjevan (mislim 5c), dok sam ja u svome odustao na zadnjem prevjesnom spitu (kišica, patike i umor u rukama su napravili svoje).

Spustili smo se,skupili stvar i krenuli kućama na nedjeljni ručak, nadam se da su neki završili i na kominu!?

Sve u svemu, oba dana su bila jako zanimljiva i puno toga je ostalo u našim glavama, a tek je drugi vikend.

Nastavlja se....

Tekst:Josip Marin

Fotografije:Ana Buklijaš