10 Ožujak 2014
U nedjelju 09. ožujka o.g. je nakon dugogodišnje pauze na Mosor vraćena jedna od njegovih najdugovječnijih tradicija - Šumski dan.
Naime, već je na prvom sastanku po osnivanju Društva 04. prosinca 1925. tadašnji predsjednik "Mosora" dr. Ante Ercegović istaknuo "da zadaća Mosora neće biti to da samo pošumljuje naše goleti nego da i širi propagandu u narodu o važnosti i koristi pošumljavanja i da živo utječe na nadležne faktore da oni to svim sredstvima rade i podupiru." Pošumljavalo se na prostoru Ljuvača, uokolo planinarskog doma, na prostoru oko špilje Vranjače u Kotlenicama, na Užinskoj kosi poviše Žrnovnice, ali i na Vidovoj gori na Braču itd. Stare fotografije planinarskog doma vjerni su svjedoci ljutog krša koji je tad vladao Ljuvačem, ali zahvaljujući vrijednim mosoraškim rukama desetljećima su se tu sadile sadnice crnog bora, ali i vrbe i jablana.
Rezultat tih akcija je posebno vidljiv na primjeru lijepe šume crnog bora na Ljuvaču, na koju smo ponosni i s ljubavlju je čuvamo.
Ipak, žalosti nas kad vidimo da gotovo svake godine zbog neodgovornih ili zlonamjernih pojedinaca gore šume na južnim obroncima Mosora, ali to još više učvršćuje našu odlučnost da maksimalno pripomognemo pošumljavanju našeg Mosora.
Stoga smo u nedjelju u aktivnosti Prirodoslovne sekcije uvrstili pošumljavanje onog stradalog dijela šume poviše Zlatne jame. Po godišnjem planu aktivnosti Sekcije ova je akcija bila planirana još za siječanj ali je zbog snijega, vjerojatno i jedinog koji je ove zime pao na Ljuvaču, akcija prolongirana za ljepša vremena. A ljepša su vremena napokon stigla!
Špiro nas je ujutro opskrbio potrebitim alatom, mašklinima, lopatama i motikama, a snažnu volju smo donijeli sa sobom iz Splita. Vrijedne dječje ruke potpomognute s nešto starijim Mosorašima tako su za tili čas zasadile 80-ak sadnica crnog bora. Pozitivna energija kojom je obilježeno pošumljavanje ostavlja nas u uvjerenju da će borići pustit svoje korijenje u škrtu mosorsku zemlju i svjedočit o bezgraničnom entuzijazmu naših mladih članova.
Sad zajedno rastu i razvijaju se naši mosoraški tići i borići na Ljuvaču. Ne sumnjamo da će ih u nadolazećim godinama s pažnjom obići svakog puta kad se upute prema planinarskom domu ili dalje prema mosorskim vrhovima te da će s ponosom reći: "Ovo smo mi zasadili!"
Ostatak ovog sunačnog dana na Mosoru proveden je u zabavi i igri na livadi pod planinarskim domom, u okruženju guste borove šume koja svjedoči o neraskidivoj vezi planine i njenih Mosoraša.
Tekst: Denis Vranješ
Fotografije: Sanja Marinov