Otvaranje turnoskijaške sezone

29 Siječanj 2014

S tugom gledam kako se nakuplja ruzina na rubovima turnih skija. Ni vosak ni turpija ne pomažu. Vlaga u zraku ih ubija, a južina ne posustaje. Jadna li je ova zima!

 

 

 

Otužno stanje sa snijegom postalo je iritantno. Na sreću, ovih je dana zima postala zimom. I palo je nešto snijega, bjelina se spustila na niže visine.  Ipak, nedovoljno za skijališta a izvrsno za turno skijanje. U pravi čas stigao je spas za rubnike. Iz više pouzdanih ski-serviserskih izvora saznao sam da su kristalići pršića najbolji abraziv, bolji i od dijamantnog brusa, skidaju ruzinu bolje od škverske mace.

I, TurnoSkijaški Odsjek HPD Mosor (TurnoSOM) je opet aktivan!

 

Uzbuđenje pred prvim poštenim snijegom okupilo je pun kombi ekipe kojima je potreban istovrsni servis skija. Megamiks društava - TurnoSOMa, Kozjaka, Macaklina i Špiljara, okupljenih pod crvenom zastavom, pojurio je na kultnu destinaciju dalmatinskog turiranja - Čvrsnicu. U ovom trenutku, na svijetu nema boljeg mjesta. Lako se bilo sjetiti standardne procedure - okupljanje u sitnim jutarnjim satima, kava i burek u Posušju, guranje kombija kroz zapuhe prema Borićevcu.

 

 

 

Manji problem činila je bura koja je luđački puhala. Navukla nam je svu robu iz rusaka, nikome nije virio ni centimetar kože. Tako toplo odjeveni, požurili smo prema šumi gdje manje puše. Vjetar je vitlao po vrhovima crnogoričnih krošnji a ispod je bilo potrebno skinuti koji komad odjeće. Dodatnu toplinu stvarala je i uzbrdica uz pilanje pokoje grane što je pala preko staze. Pršić kojega je trebalo prtiti izmamio je osmjehe na licima - skijanje nizbrdo bit će čisti gušt!

 

 

 

Čim je šuma ustupila mjesto klekovini nastaju problemi. Snijega još nema dovoljno da kleka bude zakopana a opet dovoljno ga je da se grane svinu preko staze. Velika je to muka. Treba prelaziti skijama s grane na granu, svako malo se propadne i tada treba snage i vremena da se ponovno popenje na krošnje. Ne znam što je gore - prelaziti ih sa skijama ili bez njih!

 

 

 

Dio ekipe traži bolji put penjući se uz stijenu i zaobilaze klekovinu u ogromnome luku. Oni što su već upali u trapulu, vade se kako znaju. Poslije mnogo, mnogo vremena prešlo se na drugu stranu kleka-polja. Stigli smo na prevoj nad Marendom, dalje je lako. Tu je obilje snijega, već se može pričati o metrima.

 

 

 

 

Na Marendi (dolcu iza prevoja gdje se uvijek jede) je mirno bez daška vjetra. Obnavljamo energiju visokokvalitetnim bjelančevinama sasušenim na dimu i vjetru i, još žvačući, nastavljamo dalje. Jasno nam je da nemamo vremena osvojiti Pločno pa nastavljamo dalje po satu. kad vrijeme istekne ispenjat ćemo najbližu uzvisinu i s nje krenuti dolje.

 

 

 

 

 

Tako i bi. Na obližnjem vrhiću, nedaleko od 14.00 sati što nam je prestavljalo vremenski limit, skidamo krzna sa skija. Pripreme su opake - navlače se jakete, zatvaraju džepovi, stežu sve moguće vezice, stavljaju kacige, zatežu pance i provjerava težina na vezovima. Ubrzo slijedi okršaj s pršićem, klekovinom, zapusima, jarugama, ledom, skrivenim stijenama. Čvrsničko skijanje nudi sve te izazove. I grupa kreće nizbrdo.

 

 

Bez obzira na razinu skijaškog umijeća, nije bilo onoga koji nije zaronio bar pola metra u snijeg. Tako to ide: zavoj po zavoj i - paf! - u borić. Pa tri nova zavoja pa skija preko skije pa ti ponovo samo noge vire iz snijega. Sve u svemu nije tako grozno izgledalo jer je gotovo cijela dionica proskijana. Razina gušta dosegla je maksimum kad se došlo do onoga polja klekovine. Tu smo iznenađeni jer odozgo sve izgleda drugačije i čak se pronašla stazica kroz strašnu kleku - i proskijalo ju se je bez po muke i bez skidanja skija. Nakon toga je počelo viriti kamenje iz snijega i poslije par gadnih udaraca skijama stajemo. Stavljamo skije na rusake i lagano hodamo do kombija. Ski servis je završio, rubnici sjaje srebreno-metalnim sjajem.

 

 

Otvaranje sezone je trebalo zaliti pivom u Hajdučkim vrletima. U prepunom restoranu jedva pronalazimo mjesto. Aha, vi ćete Kosaču? - pitala nas je konobarica sjetivši nas se od prošle zime.

 

 

Uz mješano meso, čevape, kiseli kupus, lešo janjetinu i puru s lučinicom učinililo se kao da smo još jučer tu skijali, pili i jeli, kao da nije ni prošla jedna cijela godina.

 

Tekst: Marin Glušević

Fotografije: Marin Glušević, Katja Milišić - Kate i Frane Kožemelj