Visine i dubine Vele Luke

26 Rujan 2011

 Prvi tjedan mjeseca rujna je po programu izleta rezerviran za posjet otoku Korčuli, točnije zapadnom dijelu otoka, oko gradića Vela Luka. Iz Splita smo krenuli na put katamaranom u petak poslijepodne. Rijetki polasci kako katamarana, tako i trajekata između Splita i Vele Luke i obratno, primorali su nas da se na put uputimo dan ranije od već uobičajene subote.

 

Po dolasku u Velu Luku u trajektnom pristaništu smo ukrcali sve šatore i teže ruksake u kamion koji će nam sve to prevesti do kampa „Potirna“, udaljenog kojih 10 km od mjesta. Za to vrijeme u lokalnim trgovinama smo obavili zadnje nadopune namirnica, popili piće u obližnjem kafiću, pa put pod noge. Iako je kampu moguće pristupiti iz više smjerova, već ranije sam odlučio da se usput i osvježimo u moru, pa smo krenuli uz more preko uvale Poplat. Sunce je već počelo zalaziti, a crvenilo koje se razlijevalo po horizontu iza Ošjaka, obećavalo je prekrasan, sunčan sutrašnji dan. Vidio se i Proizd na kojemu ćemo provesti veći dio sutrašnjeg dana, ali prije toga noćno kupanje u uvali Poplat.

Neopisiv je užitak nakon sat vremena hoda uroniti u osvježavajući morski fluid. More, kao rijetko što, brzo ispire sav umor i nadopunjava snagom za završni uspon prema kampu. Naše možda i djetinjasto radovanje moru, iznenadilo je i izmamilo  stanare iz obližnjih kuća na balkone.

 

 

Naši domaćini su već usnuli do našeg dolaska, pa smo se sami razmjestili po kampu. Brzo podizanje šatora, čišćenje zaliha hrane i pića ponesenih iz grada, pa na počinak. Ujutro nas očekuje nastavak našeg putovanja jednim od naših najšumovitijih otoka.

 

 

Uspon iz Potirne do vrha Hum traje malo više od jednog sata hoda, a putem se pruža prekrasan pogled na Lastovo, kojeg već redovito svake godine pohodimo, kao i na brojne druge otočiće na horizontu. Mnoge iznenađuje veliki broj kuća i obrađenih maslinika u polju pod nama, ali tome se i nije za čuditi s obzirom da je iz ovog mjesta krenulo naseljavanje današnje Vele Luke koja se u međuvremenu promaknula u drugo najveće mjesto na našim otocima. Odmah iza Malog Lošinja.

 

 

S vrha, posebice s protupožarne promatračnice na njoj se otvara rijetko širok pogled na Velolučki zaljev pod nama, na otočne bisere Hvar, Vis, Sv. Andriju i Lastovo, na Pelješac s moćnim Sv. Ilijom, na plodno Blatsko polje i nama planinarima najprivlačniji vapnenački zid Biokova i Rilića, koji se vide od svog početka kod Dubaca, do kraja u dolini Neretve.

 

 

Tu je na vrhu nekadašnja Austro-Ugarska monarhija sagradila vojarnu, koja danas nažalost propada, a dala bi se pretvoriti u prvorazredan planinarski objekt. Nadam se da će razumijevanja za to imati i mjerodavni kad budu odlučivali o budućnosti navedenog objekta. Tim više što danas u Vela Luci aktivno planinarsko društvo „Mareta“, čiji nas je jedan od članova Ivan dočekao na vrhu. Ako ni ostalim članovi njegovog društva poput njega ne nedostaje entuzijazma, uvjeren sam da će ostvariti sve zacrtane planove po pitanju uređenja staza i da će nam svima predstavljati još veće zadovoljstvo posjećivati i upoznavati ovaj kutak Korčule.

 

 

Kako je polazak broda prema Proizdu pomaknut je na pola sata ranije, pa smo se žurno spustili kroz borike i maslinike u Velu Luku. Brz ukrcaj, pa polazak prema jednom od velolučkih dragulja – otočiću Proizd. Plovidba traje nekih pola sata, a putem uživamo u vizurama velolučkog zaljeva, dok brod klizi po kristalno čistom moru, pored Adrie, Gabrice, Ošjaka, Gradine…

 

 

Po dolasku na Proizd, napokon kavica, pa se svi raspršimo po plažama s druge strane otočića. Savršena bistrina mora pod kojim se valjaju šljunčani obluci ili kamena ploča koja blago tone u more, svaka plaža pruža drukčiji vid užitka, pa nije neobično da su upravo ove plaže prije svega par godina proglašene najljepšima na cijelom hrvatskom Jadranu.

 

 

Nastavak našeg dječačkog veselja od noći prije. More, prijatelji i foto-aparat i za tili čas eto pregršt zanimljivih i duhovitih podvodnih fotografija. A naše veselje nije potrajalo tili čas, već čitavo poslijepodne, pa je tako nastao i poveći broj tih foto uradaka.

U takvom okruženje, vrijeme brzo, pa i prebrzo leti. Posljednji brod polazi s otočića, a još nas čeka i tura natrag do kampa. U Vela Luci opet nadopunjavamo zalihe za večeru, pa šumskim putom krećemo prema kampu. Noć brzo pada, pa obasjani mjesečinom koja nam pokazuje put i svjetlosnim snopom pokoje čeone lampe pred nama, hitamo prema Potirni.

 

 

U kampu nas dočekuju naši domaćini, pa uz čašicu vina riječ o ovom, riječ o onom, a miomirisi večere već se razmiliše i do mojih nosnica. Žurim do šatora, treba pripremiti večeru dok  ne zgasne vatra. A večeras su na jelovniku gljive. Čišćenje, sjeckanje, mazanje i eto ih već na gradelama.

Večeras se ostalo znatno duže  budnim od noći prije. Rekoh već da more puni baterije. Smijeh se zavuče u sve krošnje i isprati nas u san.

 

Svanulo je još jedno prekrasno jutro. Šteta što je i posljednje ovog izleta, ali ne treba žaliti, već ga što bolje iskoristiti. Spuštamo šatore, pakiramo i opet kamionom šaljemo u trajektno pristanište. A mi hitamo prema onoj uvali koja nam je toliko veselja donijela dvije noći ranije. Tek sad pod sunčevim zrakama što miluju staklenu površinu mora svi možemo uvidjeti ljepotu Poplata. Brzo zbacujemo teret s leđa i skačemo u zamamno plavetnilo. Scenarij isti kao i dan ranije na Proizdu, koreografija nešto drukčija i opet pregršt zabavnih podvodnih fotografija.

 

 

Teško je opet navući odjeću na sebe, nabaciti ruksak i napustiti plažu, ali tko nas što pita. Poslijepodne nema više ni trajekta ni katamarana prema Splitu.

Do Vele Luke stižemo dovoljno rano da nazdravimo Vela Luci za sve lijepe trenutke koja nam je podarila ovih 45 sati boravka u i uokolo nje. I da joj obećamo kako ćemo se vratiti još brojniji i razdraganiji, možda već i sljedećeg ljeta!

 

 

Vodiči: Denis Vranješ i Ksenija Franulović

 

 

Tekst i fotografije: Denis Vranješ