U potrazi za vilom Velebita - 3. dio

26 Rujan 2011

 Na red je stigla treća dionica Velebitskog planinarskog puta, ona na južnom Velebitu, od Baških Oštarija do Stapa. Za to vrijeme lakša grupa koju vodi naš mladi bračni par planinarskih vodiča Marijana i Robert Kaštelančić proći će predjelima Dabarskih kukova. Usprkos velikim vrućinama koje još uvijek vladaju, na turu po VPP-u iznenađujuće kreće čak 26 sudionika. A prije polaska hitro do pl. kuće „Vila Velebita“, gdje je na zidu pored ulaznih vrata u kuću uzidan metalni žig VPP-a.

 

 

Veći dio puta prema Šugarskoj dulibi vodi nas gustim bukovim šumama, koje doduše pružaju prijeko potrebnu hladovinu, ali iscrpljuju teški ruksaci, a još više što staza neprestano dobiva na visini, pa je gubi, pa opet uzbrdo, pa opet sve iznova. Prolazimo kroz prašume Raminog korita, pa strmo uzbrdo uz Pasji klanac.

 

 

Uskoro po izlasku na staz koja na Šugarsku dulibu vodi iz smjera Lukovog Šugarja, ugledasmo prvo travnati stožac Velikog Stolca, a po tom i planinarsko sklonište pod njim. Na Šugarsku dulibi dolazimo u sami sumrak. Prvo se osvježavamo vodom iz bunara, pa podizanje šatora i priprema večere. Koje je olakšanje skinuti gojzerice s umornih nogu, a kako li je tek okrijepljujuće pojesti vruću juhu nakon cjelodnevne ture!

 

 

Ostatak večeri je začinjen pićem, veseljem, igrom i vinom, a po tom i traženje krivca za buku koja se prolamala iz okolnog granja. I nađen je! Točnije, više njih, jer se puhovi očito obožavaju igrati.

 

 

Sutradan rano buđenje, povratak do pl. skloništa po novi žig u planinarskom dnevniku, pa nastavak puta prema Jelovoj ruji. Ubrzo staza napušta šumu, pa se pred nama otvaraju lijepi pogledi na južni Velebit i Pag.

 

 

S ove dionice je najbitnije napomenuti da kratica od izlaska VPP-a na makadamski put s Panosa na Jelovu ruju vodi u ništa! Nakon 15 min. traženja sljedeće markacije odustali od daljnjeg traganja i spustili se makadamskim putom na Jelovu ruju.

 

 

Pred Jelovom ruju dobrodošlicu nam je zaželio jedan pospani poskok, koji nam je spremno i strpljivo pozirao dok ga svi nismo uslikali. Još par minuta i eto nas pred ruševenom lugarnicom u Jelovoj ruji. Tu je također žig VPP-a. Treća kontrolna točka ovog vikenda.

 

 

Kako su zbog učestalih probijanja novih šumskih cesta na ovom dijelu Velebita planinarske staze su često zakrčene granjem, deblima i kamenjem odbačenima tijekom probijanja ceste, pa odlučujem da prvi dio puta nastavimo jednom od tih šumskih cesta, pa kad se dovoljno približimo pl. stazi, samo izbijemo kroz šumu do nje.

 

 

Nastavak puta nas vodi kroz bukovu šumu prema sedlu pod Debelim kukom, pa nizbrdo do Stapa. Na njemu smo bili tijekom prvog izleta po VPP-u, kad smo mu došli iz smjera Ljubotića. Ovog puta ćemo prema moru krenuti preko Bristovca, pa u Sv. Mariju Magdalenu, jer veliki autobus ne može izaći onom uskom krivudavom cesticom u Ljubotić. Ali prije polaska prijeko potrebna okrijepa i odmor. I naravno, nadopuna zaliha vode s obližnjeg izvora.

 

 

Nastavak puta nas vodi krševitim, bezvodnim terenom, gdje je osim drače jedini trag vegetacije pokoji zakržljali grab. A sunce nesmiljeno prži! Veće stanke nisu bile moguće, jer se nigdje nije bilo hladovine. A odmaranje pod suncem i nije baš odmaranje. Zbog toga se u jednom trenutku nadomak Jadranske magistrale začelje odvojilo od glavnine kolone, ali su se zahvaljujući Dabi, drugom vodiču izleta, ubrzo vratili na pravu stazu i stigli na more. Ili da budem precizniji, u more, jer smo po dolasku svi skočili u more pokušavajući se osvježiti nakon ovako naporne i iscrpljujuće ture.

 

 

Kao što sam i pretpostavljao prije polaska, ova dionica će velikoj većini biti najnapornija. Ali, kao i uvijek, umor brzo nestaje, a samo lijepe uspomene ostaju.

Sad je pred nama i četvrta, završna dionica Velebitskog planinarskog puta. Ona po vršnom grebenu južnog Velebita, gdje stoluju i najviši velebitski vrhovi. Možda nas tamo čeka vila Velebita.

 

 

Vodiči: Denis Vranješ i Dalibor Bjelić

 

Tekst: Denis Vranješ

Fotografije: Anica Kolić i Denis Vranješ