Klinom po Biokovu

24 Travanj 2013

Zbog potrebe protokola izvještaj donosimo u dvojezičnom izdanju.

O ne! Opet izvještaj sa škole AO-a. 

Kad je Tea uprla prstom u mene i rekla: "Ovaj put ćeš ti pisat izvještaj", promislila sam ajde, falabogu, samo jedan dan imam za prenijet, tako da vjerni čitaoci ove naše sage imaju više slika za gledati. OK, lažem. Promislila sam:  ounou, morat ću se sjetit svega iz glave jer fotić nemam.

Ovaj put smo išli na Biokovo, točnije Bast, točnije stijene iznad Basta koje se isto zovu Bast, točnije sektor Bast (Borovik) na putu za Motiku. Mislim da je vjernom čitaocu sada već jasno da prije penjanja spremamo opremu i sjedamo u auto da dođemo do mjesta odakle ćemo početi hodati do stijene, pa je bespredmetno da i ja opisujem taj dio.

Penjali su se smjerovi Muflon radoznali (230m, 5b ) i Izvorski duh  (235m, 5a ), u tri naveza: Tea i Ana, Bocko i Antonio, Milena, Robi i ja a.k.a. najljepši navez. Dojmove prva dva naveza donosim iz druge ruke, a trećeg iz prve: Bilo nam je lijepo. S tim da je njima četvoro bilo duplo ljepše jer su popeli oba smjera dok smo mi popeli samo Izvorski duh. Ali mi smo ljepši i još smo bili modno usklađeni. Kako je u troje glasnije, veselije, kupusastije, neurednije pa i sporije tako smo mi sišli nekih sat vremena prije ostatka koji je penjao drugi smjer, i zaključili da je i odmor bitan dio alpinizma.

Ajme judi! Ope raporat iz skule o' alpinizm'!

Kad je Tea sinjala prston u me i parlala: "Ovega puta ti ćeš pisat štoriju o ekšpedicijunu" afanalo me al san se rekuperala kad san u testu skontala da jeman samo jednu đornatu za izventat, dunkve će vjerni čitatelji ove naše pištule, jemat više litrata za gleat. Ma đavla!  Afanalo me jer nisan vodila konta da moran možđane korisit! Triba omar uzet lapiš pri nego sve gre u smokve.

Ovega puta smo partili na Biokovo, jušto u Bast, u stinu iznad Basta, u setor Bast (Borovik), na oputini za Motiku. Mislin da je svima već kjaro kako se gre u ekšpedicijun, e, štrapac je jopet činit taj dil.

Pentrali su se smirovi Kurijožasta koza (230m, 5b ) i Spirit o' izvora (235m, 5a ), u tri navežaja: šinjorine Tea i Ana, gospoda Bocko i Antonio, i đente Milena, Robi i ja olitiga oni koji nalipje figuraju. Ajme ća nan je bilo lipo! Njima kvatro je bilo još i lipše jerbo su pentrali due volte, a mi apena jedan! Apropo tega mi smo puno lipi pa nan je za ne zamirit. Kako je utroje šušurastije, veselije, musastije, nerednije i pinku sporije mi smo se skalali uru vrimena pri ostalih koji su pentrali drugi smir, onda smo svatili da je i fjaka dil alpinizm'.

Tekst: Daša Gazde

Fotografije: Ana Buklijaš, Robert Režić i Željko Bockovac