Škola na Dabru

17 Travanj 2013

Petak je popodne. Svi hvatamo ono malo vremena što nam je preostalo nakon posla da se prebacimo na "mode" - planina. Čeka nas Velebit i alpinistička zona Ravnog Dabra. 

Trpamo stvari u ruksak, svak u svom kutku Splita (i Dugopolja) i 18 sati brzo otkucava. Željko dolazi po mene, te zajedno prašimo u Dugopolje po Antonija.U drugom autu slijede nas Tea i Ana. Vozimo tako auto-putom i „sastavlja nas“ kava na odmorištu Nadin.

Ispijamo topli napitak  i uz kraći dogovor nastavljamo put.

Na Dabar stižemo oko 21 sat. Strmim makadamom spuštamo se do doma i postavljamo šatore. Pali se vatra i planira se sutrašnji  dan.

Kad smo ujutro izašli iz šatora imali smo šta i vidit. Iznad nas se nadvilo veliko polomljeno stablo i prijeteća krošnja koja samo što ne padne, ali petoro hrabrih alpinista odlučilo je ne pomicati šatore i zaigrali na kartu „valjda neće past“.

Vadimo „fotić“ i slikamo stablo, šatore…i kratimo vrijeme čekajući „ljude iz Zagreba“.

Oni bi trebali stići zajedno s školarcima. Tea je vidno nestrpljiva, jer jedva čeka da vidi svoje prijatelje, a i nas ostale malo je zainteresiralo kako oni izgledaju.

Odjednom ćujemo kolonu auta i motora kako nam se približavaju, te dobivamo stroge upute -kad dođu „ljudi iz Zagreba“, da budemo pristojni, da ne podrigujemo, da ne brišemo nos rukom, ne vičemo (svako malo) „Hajduk živi vječno!“, da ne držimo čačkalicu u ustima, da ne pjevamo pjesme od Miše Kovača, itd.

Nakon kratkog susreta s njima krećemo na penjanje. Djelimo se u dvije grupe. Antonio i ja planiramo penjati u Aginom kuku, a trojac Tea-Željko i Ana odlučuju se za „Velebit express“ u Rujičinom kuku, ocjene 5b, 120m. Naknadno doznajemo da je Željko odustao od uspona i ostatak dana proveo u taboru, dok su curke ispenjale smjer i prebacile se na Agin kuk u smjer „Bible-Buble“ 5a, 120m s kojeg smo Antonio i ja upravo silazili. Nas dvojica predhodno smo pokušali popeti smjer „Tempo vulcan“ 6a, 120m, ali smo u pola smjera odustali zbog jednog kritičnog detalja na kojem nismo htjeli riskirati.

Dok su Tea i Ana dovršavale svoj drugi smjer, nas dvojica smo popeli tri smjera od 30m ocjene 5c.

Zajedno se spuštamo do tabora i jedva čekamo večeru. Ložimo vatru i razne vrste mesa ubrzo cvrkuću na vrućim gradelama.

Ostatak večeri provodimo u pokušajima druženja s „ljudima iz Zagreba“. Ja liježem prvi oko 22 sata, a šta je bilo poslije ne znam. Predpostavljam da je bilo veselo jer sam dva sata čekao buđenje ekipe, koju je tek jutarnje sunce potjeralo na ustajanje.

Ana se iskrala već rano ujutro (zbog obaveza na glasovanju), tako da nas je ostalo četvoro.

Nakon brzo ispijene jutarnje kave plan je bio slijedeći. Antonio i ja na „Velebit express“, a Tea i Željko na „Starter“ 4c, 60m. Sve to završavamo bez većih problema do 14 sati.

Kratki ručak i spremanje. Svi se polako pakuju i krečemo odakle smo i došli. Putem nas ubija jako sunce…i mislim se kako će tek biti idućih tjedana…a, tek smo na pola škole.

Tekst i fotografije: Željko Bockovac