Jama Sikavica, 17.02.2013.

28 Veljača 2013

Napokon je došla nedjelja i nakon napornog tjedna odlučio sam se nakon kraće pauze opet spustiti u koju jamu i prepustiti se čarima podzemlja.

Dogovorio sam se s malom grupicom speleologa i pripremio za nedjeljnju akciju.

Naime nakon serije od 3 manja potresa koja su pogodila okolicu Splita počele su pristizati razne dojave o otvorenim rupama u poljima, pa čak i u blizini nekih kuća. Uznemireni mještani pozivali su novinare, rađene su reportaže na televiziji, počeli su izlaziti članci u novinama. Tragom toga i naša mala grupica sljedila je dojavu o novonastaloj rupi u zemlji koja je nastala na Klisu, nedaleko kuća na obližnjem brdašcu. Nedjeljno je jutro; spremio sam stvari, sjeo u auto, krenu po Danu i Profu te smo se zaputili na Klis. Gore smo se našli s ostatkom ekipe i krenuli u potragu za novonastalom rupom u zemlji. Nalazimo lokalnog čovjeka koji se srdačno ponudio da nas otprati na mjesto procjepa u zemlji. Nakon kraćeg hoda dolazimo na obližnju uzvisinu i ugledamo malenu rupicu u zemlji.

Svega 2m dubine i natrpane kamenjem. Vidno razočarani pokušavamo vidjeti jel se može probiti dublje u unutrašnjost. Šaljemo Danu koji pokušava razgrnuti kamenje u toj rupici, al bezuspješno.

Čak smo nakon toga poslali i pripadnicu “nježnijeg“ spola Pipi da pokuša svojim “nježnim“ dodirom razgrnuti koji kamenčić ali bez uspjeha.

Razočarani tražimo način da iskoristimo ostatak dana, te se razvije još jedna priča o novonastaloj rupi nakon potresa negdje u Dugopolju. Bez razmišljanaja odlučimo sljediti i tu dojavu te uz vodstvo Antonija koji se više puta morao raspitivati i zaustavljati kod mještana nailazimo na jednu ljubaznu baku koja je tvrdila da se upravo njoj otvorio veliki procjep u zemlji ispred kuće. Presretni što nam se sudbina napokon nasmješila vodimo dobru staricu sa nama i vozimo prema njenoj kući. Dolazimo na mjesto događaja i kad smo ugledali "rupu" u bakinom vrtu nismo znali bili se smijali ili plakali od tuge. Zatekli smo se ispred malene kružne rupice, svega 50 cm duboke. Opet raspravljamo što dalje, tražimo način da iskoristimo dan. Antonijo grabi mobitel, zove svog prijatelja koji mu tvrdi da u blizini zna za neistraženu jamu. Prihvaćamo i tu dojavu i idemo ususret ljubaznom momku koji nas želi i osobno dovesti na jamu. Nakon 30 minuta uspona dolazimo do otvora u kršu. Otvor je nagovještao ozbiljniju jamu ovaj put. Bacamo kamen da bi procjenili dubinu, a zvuk je obećavao duboku jamu. Počinje priprema, opremanje jame i spust.

Na ulazu je kosina nakon koje je vertikala od 80 metara.  Jama je vertikalnog oblika. Nažalost nismo imali dovoljno konopa da se spustimo do dna od kojeg nas je djelilo svega 7-8m. Mislimo da jama može biti i veća, u daljini pri dnu su re razabirali nekakvi uski prolazi. Počinjemo uspon. Nastavak akcije je već dogovoren za idući vikend. Ovaj put nosimo dosta konopa, a ponjeti će se i nešto mesa za gradele.

U dobrom raspoloženju zaputili smo se kućama i iščekujemo sljedeću nedjelju u kojoj se nadamo zaroniti još i dublje u jamu.

Tekst: Vicko Ruić

Fotografije: Ivana Ćurkov i Danijel Krstulović - Opara