30 Kolovoz 2012
Napokon je stigla i ta dugo iščekivana subota! Prvi dan godišnjeg odmora i što je još bitnije, dan polaska prema Crnoj Gori i njenom najskrivenijem dragulju - Prokletijama! Iako je u početku, usprkos saznanju da planiram iznimno naporne ture u srcu Balkanskih Alpa, bilo znatno više zainteresiranih za izlet, na kraju se sve svelo na 11 imena.
U kombiju koji juri prema grani "stisnuli" su se Sanja, Sandra, Rajko, Josip, Gordan, Tea, Meri, Mare i moja malenkost, a za nama s malo zakašnjenja autom hitaju Matea i Ivana. Krećemo na 530 km dug put preko Makarske, Baćinskih jezera (prva pauza), Neuma (druga pauza), Dubrovnika, Trebinja, Nikšića, Danilovgrada (treća pauza), Podgorice, Kolašina (četvrta pauza), Andrijevice i Plava do Gusinja. Na kraj svijeta, kako kažu stanovnici plavsko-gusinjske kotline.
Putem otkrivamo da pivo s limunom može biti i pivo s kriškom limuna u sebi, da bi možda morao razmisliti o dobivanju međunarodne dozvole za prijevoz putnika, da u Danilovgradu mozak prokuha od napuštanja klimatiziranog vozila na samo 20 sekundi, ali i to da je Crna Gora kao staro vino. Svakog mi je puta sve bolja i bolja, sve ljepša i ljepša. Istovremeno i smirena i zamamna, čudesno opuštajuća...
U Gusinju se ne zadržavamo, već produžavamo direktno u 7 km udaljenu dolinu Grebaje, koja je ljepotom ravna čuvenoj Logarskoj dolini u Kamniškim Alpama. Tamo smo bili smješteni i posljednjeg puta kad smo pohodili Prokletije, u srpnju 2008. Ipak, ovog puta se umjesto smještaja u onim kućicama pored pl. doma "Karanfil" odlučujemo za smještaj u Eko katunu Grebaje u čijem kompleksu postoji i restoran, a poznato vam je kako se ogladni nakon cjelodnevne ture, ali i ove cjelodnevne vožnje iz Splita.
Ovaj je objekt 2009. otvorio gdin. Srđan Pavičević tako da sam ostao ugodno iznenađen kako se lijepo uklopio u krajolik. A pogled iz sobe na Očnjak i Karanfile, na taj rascjepkani krški greben koji mnogi uspoređuju s Dolomitima, upotpunjuje čaroliju prizora.
Nakon večere na počinak. Ujutro nas čeka rano buđenje i polazak na naš prvi cilj - Karanfile!
Tekst: Denis Vranješ
Fotografije: Marija Vuković, Tea Radić i Denis Vranješ