Po "ravnoj" Slavoniji

30 Svibanj 2012

Danas ćemo se prisjetiti Mosorovog izleta u Vukovar i na Papuk od prije dvije godine... 

Iako su od izleta u Vukovar i na Papuk proteklo gotovo već dva mjeseca, impresije na lijepe trenutke doživljene u "ravnoj" Slavoniji još se uvijek nisu slegle. Gotovo se svakodnevno prisjetim nekog od bezbrojnih događaja koji su ovaj izlet učinili u mnogo čemu posebnim.

Prvog smo dana našeg putovanja po Slavoniji posjetili Vukovar, čije se herojske obrane prisjećamo baš ovih dana. Obišli smo Memorijalno groblje vukovarskih branitelja i stratište ranjenika iz vukovarske bolnice na Ovčari, te se potom uputili na šetnju gradom koji i toliko godina nakon rata još uvijek vida svoje rane. Vidljivo je to u strašnim ožiljcima koje nosi na svojim ulicama, fasadama i dušama njegovih stanovnika. U nadi da će rane grada i Vukovaraca ipak uskoro zacijeliti nastavili smo naš put do Vinkovaca, gdje nas je čekalo naše prenoćište.

U maglovito subotnje jutro uputili smo se prema zapadu i planinarskom cilju našeg izleta - Papuku. Put nas vodi kroz brojna slavonska sela, mjestašca i gradove, do Velike na južnim obroncima te najviše slavonske gore. Tamo nas je dočekao rendžer parka prirode gdin. Miro Mesić koji nas je opskrbio posljednjim informacijama pred odlazak u planinu, te nam zaželio sreću na usponu.

Prvi dio uspona nas vodi poučnom stazom "Lapjak" do istoimenog papučkog vrha. Putem smo na info-pločama mogli pročitati dosta zanimljivih detalja o biološkoj i geološkoj raznolikosti Papuka, o njegovoj prošlosti, o najvećem zimovalištu šišmiša u Hrvatskoj i još monogo čemu. Posjetili smo ostatke srednjovjekovne utvrde Velički grad, fascinantne Tauberove stijene vulkanskog podrijetla nadomak vrhu Lapjak uživajući pri tom u vidicima na Veliku i Požešku kotlinu, koja nam se poput ostatka slavonske ravni pokušala skriti pod debelim velom jutarnje magle.

Popeli smo se na šumoviti Lapjak, a potom i na Nevoljaš s njegovim vidikovcem. Tu su vrijedni Slavonci do prošlog rata imali i lijepo uređeno skijalište, o čemu sad svjedoče samo pl. dom HGSS-a "Jezerce", gdje su se skijaši mogli ugrijati uz topli čaj, te ostaci gornje žičare i već pomalo zarasli tragovi nekadašnje skijaške staze.

Od Nevoljaša nas je put vodio nizbrdo prema najsjajnijem slavonskom dragulju, gorskoj dolini Jankovac u kojoj je sredinom 19. stoljeća grof Janković po povratku iz austrijske službe sebi sagradio ljetnikovac. Tu je proveo i ostatak života i pronašao vječno počivalište u mramornom sarkofagu smještenom u jednoj polušpilji poviše doline. Predahnuvši pred vjerojatno najljepšim planinarskim domom u Hrvatskoj, osvježivši se planinskim zrakom što blago struji niz dolinu i okrijepivši se šumarsko-planinarskim grahom krenusmo na kružnu turu "Grofovom stazom" koja nas uz obilje informativnih ploča uvodi u čaroliju kojom odiše ovaj kutak Papuka.

Obilazak doživljava kulminaciju ljepote pod 30m visokim slapom Skakavac. Prizor koji oduzima dah i trajno ostavlja zaljubljenim u Jankovac svakog njegovog posjetitelja. Iako sam i sam poželio ostati tu, pod raspršenim kapljicama slapa, dan se bližio kraju, a pred nama je još bio i uspon na Ivačku glavu. To je planinarima najviši dostupni vrh Papuka, pa time i Slavonije, jer je na najvišem vrhu Papuka koji inače nosi to isto ime smješten vojni objekt s radarskom kupolom. Vjerojatno zato da mogu pratiti kretanje brodova po panonskom moru 

S obzirom na očigledan umor kod dijela sudionika izleta, pred planinarskim domom odlučujem da se podijelimo u dvije grupe. Ona mlađa i odmornija će nastaviti po već ranije zacrtanom planu prema Ivačkoj glavi, dok će Daba umornije učesnike odmah spustiti u Veliku. Sad smo mogli i nešto jačim tempom brže izaći na vrh, pa nam je tako od Jankovca do vrha trebao nepun sat uspona, taman na vrijeme da ispratimo Sunce na počinak. Nakon kraćeg odmora, pod svjetlima smo se čeonih lampi i mi spustili u Veliku. Sad je još samo preostalo da se opskrbimo suvenirima u prezentacijskom centru PP "Papuk", pa prema obližnjoj Požegi. Tamo nas čeka topla postelja. Ali se bar na neko vrijeme između postelje i nas ispriječila besana požeška noć. Prije zasluženog odmora trebalo je upoznati Požegu, s naglaskom na njen noćni život, a tom zadatku smo srdačno pristupili i uspješno ga izvršili.

Ujutro prebrojavanje nazočnih, jer su neki za večeru imali degustaciju diskutabilnih gljiva iz požeških šuma, te nastavak našeg putovanja Slavonijom. Sljedeća destinacija, Daruvar i Petrov vrh. Prvo na vrh, a zatim u grad. U planinarskom domu koji nosi ime vrha pod kojim je sagrađen ne zatječemo nikoga, pa se odmah upućujemo stazom kroz šumu do Petrovog vrha. I ovdje su vrijedni Slavonci uredili skijašku stazu s vučnicom, ali je za razliku od one na Jezercu na radost svih Daruvarčana u funkciji. Vjerujem da je relaksirajuće nakon posla doći na Petrov vrh i pod svjetlima se reflektora bar par puta spustiti niz ovu stazu. Čudesna je ova Slavonija! Ima više skijališta nego većina naših planinskih krajeva.

Sad se još trebalo spustiti do Daruvara, prošetati se njegovim ulicama koje odišu prošlošću. Tu je već spomenuti grof Janković također ostavio svoj trag. Sagradio je sebi dvorac i park, a današnji naziv grada nosi u imenu Dar (mađ. ždral), koji se nalazi na grbu ove plemićke obitelji.

Povratak u Split je protekao u ugodnoj vožnji kroz Bosnu, s tek dvije stanke. Većom u Banja Luci i kraćom u Jajcu. Obišli smo povijesni dio Banja Luke, opustošeni Muzej AVNOJ-a u Jajcu, okrijepili se bosanskim delicijama, te negdje oko 22h stigli doma.

Izlet za pamćenje i ponavljanje!

Tekst: Denis Vranješ

Fotografije: A čije nisu!