Treća jama - Golubinka iznad Gornjeg Dolca, Mosor

12 Studeni 2025

1.11.2025. - 2.11.2025.
Bile laze 2: Tirolka uzvraća udarac

Četvrti vikend počinje ranije nego inače pa je jutarnja kava nažalost morala bit putna, uz hitove jugoslavenskog funka.
Auto je bio lakši jer su Kate i Josipa izostale iz standardne ekipe, šta je značilo više tegljenja za mene i Gogu.
Dolaskom u kamp ekipice na Bilim lazama, koja je dan ranije došla i postavila konope na vježbalištu, dočekalo nas je pokraj vatre strašilo od astro folije koje je poslužilo Dariju da se zagrije tog jutra.
Jutro počinje lagano - još jedna kavica, marenda i lagano oblačenje opreme.
Prije ikakvog vježbanja na konopu, postavili smo tirolku uz malo zajedničkog truda i natezanja.
Napredovanje po tirolki je za neke bio poseban izazov pa su Goga, Lea i Dario dobro zagrijali ramena dok su nas povlačili preko.
Ostatak dana prolazi opušteno, sada već standardno vježbanje na konopu i vezivanje čvorova u slobodno vrijeme.

Tako dolazimo do highlighta ovog vikenda ako ne i škole - prvi (u školi sigurno, a možda i u povijesti čovječanstva) brudet na kampiranju.
U svom osvrtu o prvom vikendu Niko je pohvalio nadobudne kuhare za večeru pa je tako ovaj vikend došlo vrijeme da jedan od nadobudnih kuhara pohvali Niku za fenomenalno skuhan brudet.
Uz opušteno druženje uz vatru svi su imali priliku zatražiti muzičku želju pa je bilo svega.
Majstor od kuhinje se pokazao kao veliki poznavalac Giuliana pa je pjesma „Jugo“ postala himna vikenda.
Slušalo se sve, čak i polu-lokalni jazz (ko zna, zna).

Drugi dan počinje tegljenjem do auta i prebacivanjem u Gornji Dolac i za mene neočekivanim maratonom.
Bitna lekcija naučena je tog jutra.
Ako vam nešto ostane u autu na pola puta do jame, provjerite jeste li iz ruksaka uzeli ključ od auta prije nego se uputite natrag prema njemu.
Naučite na mojim greškama.
Samo spuštanje u Golubinku bilo je popraćeno pričom o ćorlicama i njihovom usporedbom s golubovima.
Nakon kraćeg traganja, otkrili smo da se radi o žutokljunim galicama, koje su kasnije, kad smo već lagano zaboravili pravi naziv ptice, postale modre galice.
Nakon predivnog ulaza ukrašenog brojnim nijansama zelene, čak i jednim daždevnjakom, dočekala nas je velika dvorana.
Kada zastaneš i zapravo razmisliš koliko je velik taj prostor, stvarno ostavlja veličanstven dojam.

U samoj jami nije bilo puno toga što bismo mogli raditi pa smo brzo prešli na alternativne načine ubijanja dosade, tipa igranje igre „Koja je ovo ptica?“ ili plesanje da se zagrijemo, naravno uz hit pjesmu Giuliana i Marijana Bana – Jugo.
Još jedna bitna lekcija naučena je u Golubinki, a to je koliko je važna jaketa dok čekaš u jami nekoliko sati i zašto astro folija treba bit pri ruci svaki put kada se ulazi u jamu.
Dan završava večerom pokraj auta i iscrpljujućom vožnjom doma uz novostečenu spoznaju da nisu svi objekti ukrašeni kao i oni prethodnih tjedana, ali se svejedno isplati namučiti kako bismo ih istražili.
Sve u svemu ovo je vjerojatno bio najnaporniji vikend (možda i ne bi bio da je bilo na vrijeme uzeti ključ auta…) i veselim se izazovima sljedećeg vikenda, naravno nakon dobrog odmora.

- Šimun