Vikend na Vran planini

20 Srpanj 2024

Ponavljanje je majka znanja, ali kad su izleti u pitanju, mora se naći nešto svježe. Pa još dok su se neke Sikire kalile na Vučku prije koji tjedan, naš Ola je povirija Vran. Pričao je o bukovoj šumi, vodi i ljepoti, a sudbina je onda htjela da se sa naletom drugog toplotnog udara sezone odvažimo prijeći greben Vran planine (onu koju ne gledate kad ste prezauzeti Čvrsnicom).

Start je bio bezuspješno rano, ali nakon tri kave, dočekali smo čovika koji je nas same odveo na start. Omrčenica, neki uspon taman za budenje, pa Mali Vran, Kota 2006, Vran, Veliki Vran - valoviti vrhovi kroz valovitu borovinu gdje su se i markacije topile da ne budemo u planini sami, bez zime.

Samo ne može Dalmatinac gazit Vran, a ne skočit do Visa kad mu se nade na putu. Tako da smo se sa Velikog Vrana popeli na Vis pa se vratili na Veliki Vran. Kvalitetno ogrijani, i sad opet sami, nizbrdo smo nastavili do Kedžare, gdje nas je dočekalo auto. Rekao bi netko da smo ludi, ali tko zna - ili zna one koje znaju - uživa na maestralu navrh Vrana, radi na tenu, a pred zadnjim usponom nalazi neku Colu i mrzlu vodu. Ne očekujte sami takva iznenađenja, nas paze neki dobri dusi, dok su divlje jagode zagarantirane, možda jer je krivo more koje nas gore šalje.