Hajdemo do Vrane (VIII međunarodni pohod - 06.04.2024.

01 Travanj 2024

Na poziv naših dragih prijatelja iz Planinarskog društva Belveder zadovoljstvo nam je pozvati Vas na 7. međunarodni planinarski pohod “Hajdemo do Vrane.

Kao i prijašnjih godina, poziv je otvoren za sve zainteresirane za druženje i hodnju povijesnom Vranom, stazom koju su osmislili, izradili i 2015. godine otvorili članovi PD Belveder. Sama je staza zamišljena kao proširenje planinarske, pješačke i turističke ponude za sve ljubitelje prirode te osim prekrasne prirode i pogleda prema Vranskom jezeru, Kornatima, Velebitu i Dinari, uključuje i zanimljive povijesne objekte. Staza tako prolazi pored Hana Jusufa Maškovića, starog grada Vrane – Laurane, templarske utvrde, nekoliko izvora vode, Pećine i Bibe, iz kojih su akvadukti išli do povijesne Jadere, preko liburnskih gradina i vrhova iznad Vrane do ostataka antičke Zamine.

Selo Vrana, povist ti je znana.

Mjesto Vrana u svoje je vrijeme bilo središte kako svjetovne tako i crkvene moći. Vrana je iznjedrila mnoštvo poznatih ličnosti naše povijesti, počevši od Jusufa Maškovića, admirala Turske flote i rođenog Vranjanina, tu je stolovao Vranski prior i hrvatski ban Ivan Paližana. Stari grad Vrana, poznatija kao Laurana, posljednje je utočište vitezova Templara na prostorima ondašnje Europe. Potraga za zakopanim i nestalim blagom Templara (još uvijek tajna) započeta je početkom devedesetih godina kad je ondašnja JNA tragom tih priča i legendi, zamalo započela iskopavanja. Srećom, Domovinski rat spriječio je devastaciju ostataka starog grada Vrane. Han Jusufa Maškovića, u cijelosti sačuvano zdanje Turske ostavštine na našim prostorima, ujedno je i najzapadniji te najsačuvaniji objekt iz vremena Otomanska carstva u doba Kandijskih ratova. Prohujalo je vrijeme, prošli su Turci i templari, stolovali su banovi i plemići…tu su se rodili svijetu nadaleko poznati arhitekt Lucijan Vranjanin i čuveni kipar Franjo Vranjanin, koji su ostavili traga na nizu građevina širom svijeta. Rodio se tu i Toma Ilirik, katolički reformator 15. st., proglašen blaženim…i još mnogi drugi.

Staza je osrednje kondicijski zahtjevna i uključuje oko 4 sata hoda po kamenitom, krškom terenu, bez šumskog pokrova, izložena suncu sa nekoliko ne dugačkih, ali oštrih uzbrdica.

Dinamički plan izleta:

06:30 Polazak sa parkirališta u Šibenskoj ulici (kod HGSS-a) (putem pauza za kavu)

10:00 početak pohoda

10.45 Gradina, kraći odmor

11.30 vidikovac Mali Bak, duži odmor (40-45 min)

13.30 Zamina

14.00 završetak pohoda, povratak na početak staze gdje nas uz druženje očekuje i ručak

20:30 očekivani polazak za Split

22:30 očekivani dolazak u Split

Prijave za izlet: u prostorijama Društva, Sinovčićeva 2, utorkom i srijedom od 17:00 h do 21:00 h, četvrtkom od 10:00 h do 14:00 h ili na telefon 021/ 394-365, mob. 091/509 95 41 ili mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript
Prehrana: organizira PD Belveder
Kotizacija iznosi 5€ (djeca ne plaćaju) i uključuje obrok.
Prijevoz: autobusom
Oprema: izletnička - prilagođena vremenskoj prognozi, terenska hrana i piće, planin. iskaznica, mobitel. VODA ZA PIĆE MINIMALNO 2 LITRE i zaštita od sunca.
Informacije: u prostorijama društva i na telefon 021/394-365,
Vodič: Goran Maleš, mob: 098 744 280

Prisutni na izletu sudjeluju na vlastitu odgovornost i dužni su pridržavati se uputa vodiča. Nije dozvoljeno uznemiravanje životinja, branje biljaka te bacanje otpada po okolišu.

Vodič zadržava pravo promjene satnice i rute ovisno o okolnostima!

Težina: K2 – T1

Kondicijska zahtjevnost:

K1 - lagano (visinska razlika manja od 500 m)
K2 - srednje teško (visinska razlika od 500 do 1000 m)
K3 - teško (visinska razlika od 1000 do 1300 m)
K4 - vrlo teško (visinska razlika veća od 1300 m)

Tehnička zahtjevnost :
T1 - nezahtjevno (bez upotrebe ruku i pomagala)
T2 - srednje zahtjevno (povremena upotreba ruku za lagano penjanje)
T3 - zahtjevno (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala - via ferrata, a zimi povremena upotreba dereza i cepina)
T4 - vrlo zahtjevno (duže i zahtjevnije dionice osiguranih putova, a zimi konstantna upotreba dereza i cepina)