Schengenom preko Slavnika do Žbevnice

26 Svibanj 2023

PRVI DAN

Izlet je počeo s malo „peripetija“. Dva dana prije polaska Mare javlja kako je dio Mosoraša odustao od polaska na turu, pita: „Ideš li?“
„Rado bih, ali ne vozim auto,“odgovaram. Mare kaže: „Ne brini, organizirat ćemo se mi.“
I doista, u petak popodne, trčeći nakon posla, radimo zadnje pripreme te krećemo na izlet rasporedivši se u pet automobila. Put je započeo opuštajuće. Sunce nas prati, a mi pomalo zamišljamo sve ljepote koje će nas dočekati. No, misli nam se brzo mijenjaju sa svakim tunelom kroz koji prođemo. Sunčano vrijeme se pretvara prvo u naoblaku, zatim u kišu te na kraju u gustu maglu.
Polako, ali sigurno se probijamo kroz Gorski Kotar te zavojitom cestom konačno dolazimo do Velikog doma Platak gdje nas dočekuje vodič Vlado. Brzo se smještamo u sobe te se okupljamo radi tople okrepe i dogovora za sutrašnju turu. Druženje se nastavlja do kasno u noć.

DRUGI DAN
Iako bismo rado još malo ljenčarili u krevetu, planine zovu te se moramo ustati. Skupljamo energiju na doručku i krećemo autima prema prvom odredištu. Uživamo u zelenilu prvo hrvatske, a potom i slovenske Istre te dolazimo do mjesta Skadanščina odakle započinje naš uspon (nakon uspješno savladanog plaćanja parkinga ). Prvi nam je cilj Slavnik - najviši vrh slovenskog dijela Ćićarije.
Pred sam početak uspona divimo se uređenju okućnica slovenskih sela, istovremeno rastuženi nedostatkom takve urednosti našega grada. Staza nas prvo vodi kroz šumu, a zatim preko travnatih livada. Susrećemo božur, iris, divlji narcis i još kojekakvo bilje kojem ne znamo imena. Iako sam uspon nije toliko strm, zbog izrazite vlage u zraku, pošteno nas je umorio. Dobro oznojeni, ali sretni, dolazimo do Slavnika i planinarskog doma Tomova koča. Oblačno vrijeme nam ipak zaklanja pogled na more i alpske krajolike. Nakon kratke pauze za kavu, ručak i ukusne štrudle, radimo obavezno zajedničko fotografiranje (brzinom munje da nas vjetar ne odnese).
Sada se valjalo spustiti nazad na polaznu točku. Iako se spustevima obično veselim, ovaj je bio malo „zanimljiviji“ jer je na dijelu staze bio sipar te je koncentracija morala biti na vrhuncu. Grupa je odlično savladala ovaj mali izazov pa konačno dolazimo do Podgorja te krećemo prema idućem cilju - vrhu Kojnik. Uspon je bio nešto blaži i kraći te ga i brže savladavamo. Put nastavljamo vrhovima ćićarijskog grebena koji prati hrvatsko-slovensku granicu. Zakorači ulijevo i u Hrvatskoj si. Zakorači udesno, u Sloveniji si.
Umorni od cjelodnevnog uspinjanja i silaženja pitamo Vladu: “Kol'ko još do kraja?“ „Ma samo još jedan uspon“. Dragi Vlado, malo si nas zafrkavao. Bilo je tu više od jednog uspona. No, taktika je „upalila“. Konačno, iza sedam gora i sedam mora spuštamo se kroz borovu šumu do Planinarskog doma Žbevnica. Iscrpljeni cjelodnevnim hodanjem htjeli bismo malo i prigristi. U tome nam je pomogao Vladin sin Filip koji je dovezao potrebne namirnice. Naši vrijedni momci su pripremali roštilj, a cure povrće. Konačno, oko 11 sati došao je red i na večeru. Poslije večere, slijede kratko druženje i rezimiranje dana, dogovor za sutra te odlazak na spavanje u vrećama u zajedničkoj spavaonici. Moram reći, jedno vrlo zanimljivo iskustvo.

TREĆI DAN
Nedjelju započinjemo zajedničkim doručkom te sada već tradicionalnim kašnjenjem u polasku na turu. Obilazeći istarska sela, kroz Boljunsko polje, te se još jednom diveći svom tom bujnom zelenilu, dolazimo do početka uspona - mjesta Brseč, rodne grude Eugena Kumičića. Kolonu predvodi Vlado, a društvo nam pravi i njegova prijateljica Manuela iz PD Platak. Na početku se kratko družimo s mještanima i znatiželjnim psom koji nas je svih morao malo ponjuškati. Prekrasan je sunčan dan, no nakon Vladina pojašnjenja što nas sve čeka, već osjećamo kako ćemo pocrvenit ko' rakovi. Krema za sunčanje postaje tražena roba. I tako, red hlada, pa red „prženja“ te sigurnim, ali laganim tempom (Vlado nam se smilovao) dolazimo do prirodnog okna Provrtenice, kratko odmaramo te dogovaramo daljnji plan. Vrh Sisol je malo stjenovitiji i zahtijeva uporabu ruku prilikom kretanja, ali i pozorno praćenje planinarskih oznaka. Dio grupe odlučuje doći do vrha te se vratiti na početnu točku uz Igorovu pratnju, a druga grupa će s Vladom, Marom i Natom nastaviti turu prema plominskom zaljevu. Došavši na Sisol uživamo u prekrasnim pogledima na Kvarnerski zaljev s jedne i istarska polja s druge strane. Pravimo pauzu za okrepu, dijelimo ostatke hrane koji su se još našli u ruksacima te nakon obaveznog fotkanja svaka grupa nastavlja put na svoju stranu. Put po travnatom grebenu prati obilje livadnog cvijeća i bilja, posebno kadulje. Cijelom dionicom nas uveseljavaju vidici prema plavetnom moru te otocima Cresu i Lošinju. S visine pozdravljamo Plomin te se kroz visoku travu vraćamo prema polaznoj točki. Pomalo žalim što moramo žuriti nazad jer bih uživajući na livadama i u predivnom pogledu, s jedne strane prema plominskom zaljevu, a s druge prema moru i otocima, mogla provesti cijeli dan.
Obje umorne grupe se susreću u Brseču. Odlučujemo se još malo podružiti i rekapitulirati izlet na zajedničkoj večeri u Lovranu. Ipak, valja se vratiti u Split, jer raditi se mora, tako da se rastajemo i opraštamo od prekrasne Istre i Kvarnera. Kući dolazimo u kasne sate, takorekuć sutradan, žaleći jedino što je ova avantura završila.
Za kraj ću još samo reći - Draga Istro, vidimo se opet!

Tekst: Ivona Mijoč
Fotografije: svi pomalo