Bjelina Bijele

08 Svibanj 2023

Isprekidan i kratak san noć uoći svakog izleta Mosoraša više mi nije mora, već najava nezaboravnog doživljaja. Za Bijelu nisam nikad čula, ali važno je da se "kreće", pa navijam mobitelski alarm i starinsku budilicu. Dan obećava avanturu, a sunce garantira pripeku.

Kako nisam dobro proučila plan odmah na početku izleta me osupnula rijeka Karišnica koja nas je pratila svojim žuborom dok smo išli ka njenom izvoru. Info pult nas je upoznao s biljnim i životinjskim vrstama na ovom području. Šteta starih zapuštenih mlinova koji bi bili točka na i na ovom lokalitetu.

Put nas vodi dalje do krškog fenomena, kamenog ledenjaka koji je fenomenalan. Sunce nama počinje "prijetiti", a ledenjak pretvarati u sjajnu površinu ispresijecanu dubokim usjecima.

Nakon ovog čarobnog prizora logično je da smo se našli u Vilinoj dolini. Kao prava vila pružila nam je hlad, odmor i okrijepu...

Došlo je vrijeme za "osvajanje" vrha Jurišnika (674m/nv). S obzirom na sunce i krš dobro je da je tako mali, ali nam je pružio veliki pogled na Karinsko i Novigradsko more.

Praćeni vjetrenjačama nastavljamo do vidikovca Pržun na kanjon rijeke Bijele.

Nikome nije bilo žao potrošiti malo znoja zbog predivnog pogleda.

Spuštamo se niz kanjon do izvora rijeke i bivamo nagrađeni slapom, špiljom i hladnom kupkom za umorne noge.

Rijeku okružuju litice visoke i do 300 m. Ljeti kad presuši ostaje joj bijelo vapnenačko korito po kojem je i dobila ime.

I za kraj "ples" na zici razapetoj nad kanjonom koji su nam pružili hrabri momci članovi penjačkog društva.

Ljepotu cijelog izleta je teško opisati zato da skratim priču uživam u mentalnim slikama i slikama na mobitelu lagano se vraćajući u Split na "šušur" sv.Duje.

Text: Ina Kostanić
Foto: Žana Hrkać, Bruno Kuštre i Marko Bilić