Priprema za boravak na planini u zimskim uvjetima

28 Listopad 2022

Treći esej polaznika Visokogorske škole HPD-a „Mosor“ uvodi nas u kompleksnu tematiku pripreme za višednevni boravak u planini u zimskim uvjetima, a prije toga će se autor eseja Tonći Kovačević osvrnuti i na osnove planiranja kretanja i boravka u planinama.

 

 

Planirajući izlet ili turu u planine prvi korak je izbor konkretnog cilja našega izleta i odabir rute puta. Ciljevi mogu biti vrhovi, prirodne i kulturne znamenitosti, slapovi, jezera, kanjoni, zanimljivi predjeli i putovi. Cilj planinarskog izleta ili ture mogu biti također i pređeni kilometri i izdržljivost, ako želimo poraditi na kondiciji, kao i druženje s prijateljima.

 

Duljina dnevne ture treba biti odabrana prema mogućnostima planinarske grupe. Mlađi planinari lako mogu hodati 5-6 sati, više od toga samo s dobrom kondicijom i u manjim skupinama. Stariji planinari mogu hodati oko četiri do pet sati lakšeg hoda, dok seniori oko dva do tri sata. Najbolja opcija je da na izlet/turu idu ljudi koji su u sličnoj kondiciji.

 

Planirajući izlet/turu, kretanje i boravak u planini treba usmjeriti na ostvarivanje zadovoljstva i relaksacije, a ne na iscrpljivanje sudionika pod pritiskom ostvarenja preopsežnog plana, jer se forsiranjem ne može uvećati, nego samo umanjiti zadovoljstvo, koje je zapravo glavni cilj izleta.

 

S odabranom rutom definirana je početna točku izleta, odnosno gdje počinje prva markacija kao i okvirno vremensko trajanje staze (aktivni hod plus uračunate pauze), kilometraža, težina staze (kondicijski i tehnički) i pređena nadmorska visina. U slučaju da nije kružna staza također treba planirati kako osigurati prijevoz natrag. Preporuka je i znati postoji li križanje staza kako ne bi nenamjerno skrenuli s odabrane rute.

 

 

Par dana prije izleta ili ture informiramo se kakva će biti vremenska prognozu. Veoma je bitno znati kakvi se vremenski uvjeti očekuju. Koliko iznosi prosječna temperatura? Očekuje li se vjetar i ako da koje jačine? Postoji li mogućnost kiše i magle? Hoće li biti snijega?

 

Sve su to bitne informacije koje utjeću na vrstu opreme koju nosimo sa sobom, na trajanje izleta/ture (lošiji vremenski uvjeti će produljiti trajanje izleta/ture) i čak na otkazivanje izleta ako je vremenska prognoza nepovoljna. Bitna informacija je vrijeme izlaska i zalaska sunca kako bi izbjegli neplanirano planinarenje po mraku.

 

U planu treba ostaviti određenu rezervu vremena i razmisliti o rezervnim varijantama u slučaju nepovoljnih okolnosti. Ako se planira noćenje u planinarskom domu ili nekom drugom objektu, na vrijeme treba dogovoriti smještaj i provjeriti hoće li dom uopće biti otvoren.

 

 

Unutar plana izleta/ture važno mjesto ima prijevoz do polazišta i povratak, jer ruta kojom će se hodati ovisi o prilaznim prometnim mogućnostima. Koristimo li se javnim prijevozom, na vrijeme valja proučiti vozne redove. Unajmljeni autobusi omogućavaju najveću pokretljivost tijekom izleta, ali zahtijevaju mnogo organizacijske vještine, a kretanje skupine od 50 ljudi je uvijek otežano. Automobili su vrlo praktični za male skupine i najviše se koriste za akcije koje zahtijevaju puno opreme i za izlete zatvorenog tipa. Izleti zatvorenog tipa (skupina po međusobnom dogovoru) su kompaktniji za vođenje i organizaciju, bolji za postizanje zahtjevnijih ciljeva i druženje, dok su izleti otvorenog tipa (oglašeni izleti kojima se može pridružiti svaki planinar) teži za vođenje, ali bolji za reklamu planinarskih društava i uključivanje novih članova.

 

Prije polaska organizator izleta/ture sudionike treba informirati o ciljevima, odmorištima, duljini hoda, poteškoćama, opskrbljenosti domova i sl. Dobra informacija je ona koja se ne svodi na puko reklamiranje i obećavanje brda i dolina, već ona koja upozorava na moguće poteškoće, nužnu opremu i druge važne pojedinosti. Zainteresirane se može obavijestiti usmeno na sastancima u planinarskom društvu, mobitelom, e-mailom, na facebook stranicama, putem letaka, preko tiska, radija i slično.

 

 

Naprtnjaču i hranu za izlet potrebno je spremiti dan prije izleta i stvari u ruksak spremamo sami, jer tako znamo gdje je što, i što uopće imamo, a i težina ruksaka će biti minimalna. Svoju obitelj ili prijatelje treba obavijestiti kuda idemo i koliko se planiramo zadržati.Također provjeravamo je li na stazi postoji izvor vode, planinarska kuća/sklonište/dom, odnosno postoji li mogućnost okrepe ili svu hranu i piće moramo nositi sa sobom.

 

Planinarski izleti su planirana kraća putovanja s kretanjem po brdskom ili planinskom terenu, koja zbog svoje jednostavnosti ne zahtijevaju prethodno planinarsko iskustvo od strane sudionika izleta. S druge strane, planinarske ture su planirana višesatna ili višednevna putovanja s kretanjem po planinskom terenu. Zbog zahtjevnosti, tura podrazumijeva dobru tjelesnu spremnost, pripremljenost i odgovarajuću opremu sudionika. U visokogorstvu, zbog udaljenosti i zahtjevnosti terena po kojem se krećemo, idemo isključivo na planinarske ture.

 

Planinarske ture su organizacijski, fizički i financijski zahtjevniji, pa njihovoj pripremi i ostvarenju valja pristupati ozbiljnije i temeljitije. Oni uz višednevno pješačenje obuhvaćaju i noćenje u planini, za koje se također valja pripremiti i ponijeti potrebnu opremu.

 

Najčešće se na višednevnim izletima noći u planinarskim kućama. U Hrvatskoj se planinarske kuće razvrstavaju u tri tipa: domove, kuće i skloništa. Domovi su u pravilu redovno otvoreni vikendom (većinom u ljetno doba godine). Za razliku od toga, planinarske kuće otvorene su povremeno, obično po dogovoru i najavi. Za razliku od domova i kuća, planinarska skloništa pružaju privremen i manje komforan smještaj, a otvorena su stalno. Neke kuće imaju i tzv. zimsku sobu koja služi kao sklonište u vrijeme kada je kuća zatvorena.

 

O opskrbljenosti planinarskih domova i kuća, kao i o tome jesu li otvorene odnosno gdje se posuđuje ključ, treba se pravovremeno informirati, te najaviti svoj dolazak.

 

Za noćenje u šatorima bitno je znati gdje i kako razapeti šator. Primjerice, šatori se ne postavljaju u udubinama, pod osamljenim drvećem, na vlažnim ili vjetrovitim mjestima - najbolje ih je postavljati na blago nagnutom, povišenom terenu.

 

 

U slučaju da izlet neplanirano postane višednevni, odnosno da stjecajem okolnosti moramo nepripremljeni zanoćiti na otvorenom, u ljetno doba godine treba se smjestiti među zaklonjenim kamenim blokovima ili izraditi improvizirani zaklon od granja i trave koji će sačuvati tjelesnu toplinu.

 

Najvažnije je da u planinarenju uživamo. Da se ne opterećujemo pređenim kilometrima, “osvojenim” vrhovima i potrošenim kalorijama. Planinarimo kako bi se resetirali, isključili iz modernog svijeta, upoznali sebe, borili protiv vlastitih strahova i ograničenja i ponovno osjetili što znači biti jedno s prirodom. Sve izvan toga su opterećenja i ograničenja koja si sami postavljamo.

 

Organiziranje planinarske ture s naglaskom na posebnosti boravka u planinama zimi (duljina dnevnog svjetla, hladnoća, otežani pristupi)

 

Dvije su glavne razlike zbog čega je planinarenje zimi opasnije, izazovnije i zahtjevnije nego ono tijekom ostalih godišnjih doba.

 

Prva razlika su vremenski uvjeti. Zima podrazumijeva u planinama snijeg, led i niske temperature. Uvjeti u odnosu na ljetno planinarenje se drastično mijenjaju, također i okoliš. Dan traje kraće, što znači da raste opasnost planinarenja po mraku. U snježnim uvjetima staze više nisu vidljive, a ovisno o količini snijega i markacije. Na putu iz doline do vrha očekuju nas u jednom danu različiti uvjeti (od proljetnog sunca, svježe napadalog snijega kojeg gazimo do koljena, korastog snijega kroz koji propadamo, tvrdog i zbijenog pa do zaleđenih površina i suhih vršnih stijena).

 

S druge strane moguće je i kretanje po smrznutoj podlozi, što je puno veći izazov za koji nam je potrebna obavezna tehnička oprema u obliku dereza i cepina. Na smrznutoj podlozi koristimo dereze, a umjesto štapova, koristimo cepin. Prije planinarenja obavezno je da svi planinari na turi znaju kako se pravilno vezuju dereze kao i upotrebu cepina pri hodanju uzbrdo - nizbrdo i pri padu.

 

Za planinarenje zimi potrebno se slojevito obući radi zaštite od zimskih surovih uvjeta i ozbiljnih ozeblina. Prvi sloj odjeće mora biti od materijala koji omogućuje da koža diše i da znoj s tijela isparava. Pamuk trebate izbjegavati, čak i ako ste dobro utopljeni, zbog znoja koji se zadržava na tijelu može doći do pothlađivanja. Središnji sloj odjeće mora pružiti dovoljno topline, preporučljivo je da bude od flisa, a gornji sloj treba biti vjetro i vodonepropusan. Jednako važan je izbor obuće. Ona mora biti nepropusna, topla i izdržljiva. Obavezna oprema su i tople rukavice i kapa.

 

Prije odlaska na turu moramo biti upoznat s vremenskom situacijom u zadnjih sedam do četrnaest dana te isto tako s vremenskom prognozom za naredni period ( 3 dana ). Posebnu pozornost treba obratiti na temperaturu, količinu vjetra, ali i mogućnost snijega i/ili snježne mećave. Jako su bitne informacije prijatelja i poznanika koji su bili u planini zadnjih dana.

 

 

Na zimskom terenu otežana je orijentacija gdje su zbog snijega markacije često prekrivene. Velika je prednost kod orijentacije ako poznajemo planinu na koju idemo i svakako trebamo imati skinuti trag na mobitelu, satu ili fizičku planinarsku kartu terena. Važno je imati na umu da osim nedovoljne pokrivenosti područja signalom, postoji problem i niskih temperatura koje će nepovoljno utjecati na trajanje baterije mobitela.

 

Kratki dani, niske temperature, zatvoreni planinarski domovi, rijetki planinari u planini, opasnost od lavina, velika mogućnost poskliznuća, sve su to čimbenici koje moramo uvažavati ne samo na turi već prije svega kod njenog planiranja. Zbog svega toga je planinarenje u zimskim uvjetima izazovnije i fizički zahtjevnije te sukladno tomu raste i opasnost od ozljeda i gubljenja.

 

Planirano noćenje u zimskim uvjetima: skloništa, čvrsti bivci i zimske sobe, noćenje u šatoru.

 

U zimskim uvjetima boravak u planini najčešće planiramo kao poludnevni, jednodnevni ili višednevni.

 

U slučaju višednevnog boravka potrebno se informirati o mogućnosti spavanja u planinarskom domu pošto neki domovi ne rade u zimskom periodu. Neki planinarski domovi imaju zimske sobe. To su obično prizemna prostorija sa zasebnim ulazom zaklonjena od vjetra. Planinari je mogu koristiti u zimskim uvjetima kada dom ne radi. Opremljena je skromno s peći i drvima.

 

 

Planinarska skloništa su nezaključana, stalno otvorena i neopskrbljena. Planinska skloništa pružaju privremeni zaklon planinarima prilikom boravka u planini. Namjenjena su za kratkotrajni boravak i ne pružaju neku udobnost. Bivci su objekti koja imaju ista obilježja kao skloništa, no nalaze se na visokoj nadmorskoj visini.

 

Za noćenje u šatoru zimi vrijede ista pravila kao i za ostala godišnja doba. Šator postavljamo na povišeno i blago nagnuto mjesto te u zavjetrinu. Izbjegavamo mjesta pod drvećem, mjesta obrasla gustom i visokom travom koa i mjesta blizu prometnica.

Prinudno noćenje u zimskim uvjetima: odabir mjesta za improvizirani bivak, izrada bivka od grana i snijega, vučja jama, iglu

 

Bivakiranje znači uglavnom neplanirani boravak u planini (noćenje) van izgrađenih objekata. Osnovna zadaća pri prisilnomnoćenju je zaštita od kiše ivjetra, te održavanje tjelesne topline. Pošto je u zimskim uvjetima u planini najveći problem hladnoća, vrlo je bitno izgraditi bivak za koji nam je potreban materijal, a na raspolaganju imamo uglavnom snijeg. Treba odabrati mjesto koje nije ugroženo od lavina, vjetra i kiše te zaklon dograditi kamenjem ili granjem. Bivak ne treba biti previše prostran niti previsok - u manjem prostoru bolje će se čuvati toplina te također treba izbjegavat lavinozna područja.

 

Dva su osnovna tipa zimskog bivaka: vučja (snježna) jama i iglu.

 

 

Vučju jamu možemo graditi na strmoj padini ili ravnom terenu pod uvjetom da je snijeg zbijen i kompaktan. Ako snijeg nije zbijen jama će se urušiti. Jamu kopamo cepinom, skijama, krpljama, lavinskom lopatom ili improviziranim alatom. Prostor na kojem ćemo sjediti/ležati mora biti povišen zbog taloženja CO2 i hladnog zraka. Ulazni prostor zatvaramo ruksakom ili snijegom, a u gornjem dijelu jame obavezno izrađujemo otvor za dovod zraka koristeći štapove.

 

Kad smo se smjestili potrebno je presvući mokru odjeću i obući sve što imamo, zadnji sloj može biti i mokar. Naročito će nam pomoći bivak vreća ili astro folija i po potrebi noge i cipele ugurajmo u ruksak.

 

 

Iglu je svakako najbolji i najudobniji bivak u snijegu. No njegova izrada zahtijeva puno vremena, određenu kvalitetu snijega te lavinsku lopatu i više ljudi. Izrada je opravdana samo ako ćemo ga koristiti više dana.

 

Tonći Kovačević