Treći vikend alpinističke škole 22./23.

27 Listopad 2022

Kada dan počne sa Bašom, ne može otići u krivo.

U 08:00 sati smo se skupili u spomenutom kultnom kafiću u Tugarama sa planom napada na smjerove Ilinca pored Omiša. Većini nam je to bio prvi dolazak u dvorište Leopoldova svetišta te je sam pogled na strme Mosorske stijene izazvao strahopoštovanje. Solidan početni uspon nam je taman lijepo zagrijao tijela i razbudio glave za sve ono što je bilo pred nama. Prva točka dnevnog reda: čvorologija. Moram priznati da smo kroz ova 3 vikenda imali i svjetliji točaka, s obzirom da rezultati ˝igre˝ brzog vezivanja čvorova nisu bili prihvaćeni sa oduševljenjem naših instruktora (moja malenkost je najzaslužnija za to), tako da smo većina u tekućem tjednu na mjesta gdje i carevi idu sami umjesto naših pametnih telefona nosili zamke. A za razliku od naših državnih obrazovnih ustanova, nakon malo teorije je uslijedila i praksa. Instruktori su nas lipo podijelili među sobom te smo sa opremom svi krenuli prema svojim smjerovima inspirativnih imena poput: „Novih fosila“, „Sive dijagonale“, „Bradavičaste svinje“ i sl.

S obzirom da smo mi još uvijek mali i neuki školarci, instruktori su odradili teži dio posla, otpenjali kao i prvi, postavili ukapčanja i pripremili sidrište za naš dolazak. Naš zadatak je s druge strane bilo osiguravanje i savladavanje komunikacije koja u našim dragim višedužincima stvarno glavu čuva. Nakon uspješno obavljenog uspona, došao je red i na spust, tako da smo utvrđivali gradivo absajla u više dužina. I taj zadatak smo svi uspješno obavili te smo se svi našli na tlu živi i zdravi, barem što se ljudske strane tiče, jer nakon prikazane sporine u vezivanju čvorova došao je red da dokažem još jednu svoju kvalitetu: ispadanje stvari iz ruku. Tako je zahvaljujući mojoj nepažnji Mosor ostao bez jednog reversa čiji je absajl ipak završio neuspješnije od našeg. Tako se ja nađoh u gabuli, ali zahvaljujući našem dragom mosorskom vojniku Anti i njegovom reversu ipak izađoh iz gabule i spustih se sa stine (ne boj se Ante, nisam zaboravio na pivu).

I tako se iza još jednog ciklusa penjanja, absajla, Titanic poza, Belinog spašavanja loptice i rekapitulacije svega učinjenog završi, točnije proleti još jedan izlet. Jedva čekam sljedeći.

Tekst: Denis Perić

Foto: AO Mosor