Na današnji dan 1934. - Otvorenje pl. skloništa "Umberto Girometta" na Kamešnici

23 Rujan 2022

Na današnji je dan, prvog dana jeseni te 1934. g. svečano otvoreno planinarsko sklonište "Umberto Girometta" na Kamešnici. Bio je to, nakon svečanosti otvorenja "Doma kraljice Marije" 10. listopada 1931. g. na Ljuvaču, drugi planinarski objekt koji je sagradila i otvorila najagilnija podružnica Hrvatskog planinskog družtva iz Zagreba, splitski "Mosor"!

Prvenstveni razlog odabira upravo Kamešnice za izgradnju planinarskog skloništa bila je neposredna blizina terena povoljnih za skijanje koje je tih godina dobivalo prvi zamah u Splitu. Iako je Skijaška sekcija pri splitskoj podružnici HPD-a osnovana već 1933. g., prvi skijaški zapis o Splićanima i skijanju pronalazimo u članku koje je godinu poslije objavilo tadašnje "Novo doba". Naime, kako tamo možemo pročitati, 28. siječnja 1934. grupa članova HPD-a "Mosor" se uputila sa samo tri para skija na skijašku pustolovinu Kamešnicom, a članak je dao mosorašima dodatan podstrek da što prije krenu s izgradnjom planinarskog skloništa na Kamešnici.

I nije trebalo dugo čekati. Izgradnja planinarskog skloništa je započela već u lipnju 1934. godine, a prvenstveni motiv odabira lokacije je bila blizina skijaških terena u Kurtegića docu, udaljenih samo 20-ak minuta hoda od skloništa. Ali i općenito sve veći interes među splitskim planinarima za planinarenjem Kamešnicom, Vještić gorom i Troglavom.

Iz ovog perioda u razvoju i popularizaciji skijanja među Splićankama i Splićanima posebno trebamo istaknuti uloge prvog pročelnika Skijaške sekcije ing. Pavla Lavrenčića, te prof. Drage Ulage.

Već 10. ožujka 1935. godine održano je u Kurtagića docu na Kamešnici prvo skijaško natjecanje u Dalmaciji. Splitski “Jadranski dnevnik” u članku o prvoj skijaškoj “utakmici” navodi kako je prvi na cilj stigao Stanko Bezlaj, savladavši zahtjevnu, 5 km dugu stazu za nešto više od 24 min, drugi Đuro Vlček je zaostao minutu za pobjednikom, a treći Ivo Girometta je na cilj stigao s dvije minute zaostatka. Natjecanja su se redovito održavala svake zime, a posljednje pred početak II. svjetskog rata je održano u nedjelju 10. ožujka 1940.

Do skloništa se markirala planinarska staza s Vagnja, a koji je sa Splitom bio povezan redovitom autobusnom linijom (dva sata vožnje). Isto toliko je trebalo i hoda od Vagnja do skloništa, ali usprkos tome vikendom bi mosoraši preplavili Kamešnicu.

Stoga se prvotno sklonište površine 28 m2 pokazalo neadekvatnim da pruži zaklon svim zainteresiranim planinarima i skijašima, pa je već u ljeto sljedeće godine planinarsko sklonište prošireno i otvoreno 21. srpnja 1935. g. Površina je povećana na 70 m2, a umjesto dotadašnje jedne prostorije, sad je imalo dvije prostrane prostorije, kuhinju i podrum. Sklonište je bilo u mogućnosti primiti 50 posjetitelja, a imalo je i deset ležajeva. Dogradnja je trajala samo mjesec dana, što ponajbolje opisuje radni elan i iskonski planinarski duh među Mosorašima koji su i ovaj planinarski objekt sagradili podalje od prometnica.

Planinarsko sklonište "Umberto Girometta" je stradalo tijekom II. svjetskog rata, pa su od njega ostali sačuvani samo goli zidovi. Usprkos brojnim pokušajima za obnovom ovog, ali i ostalih naših objekata na Vagnju i Krug planini, vlasti općine Livno nažalost nisu pokazale razumijevanja za želje Mosoraša. Usprkos tome, veza Mosoraša i skijanja ostaje neuništiva već gotovo punih devet desetljeća. Podjednako snažna kao i ona između Mosoraša i Kamešnice.

Denis Vranješ – Vinci